Kad god slusam Balasevica i onu njegovu"Neki novi klinci" dotakne me seta...Secam se velike kajsije u dvoristu mojih ,vec davno umrlih ...Moja baka i deda i
njihovo dvoriste su uspomene posute zlatnim prahom secanja bosonogog
,musavog detinjstva. Drage slike koje odjednom ozive uz melodiju te
pesme jer je sve bilo bas tako..Niceg vise nema, ni te male zute kuce ni
dvorista...Slika naseg sveca je kod mojih roditelja ali vise nista nije
isto...Samo mirisi i slike minulih vremena ponekad ozive ..
....ovo su poruke u boci.. neke znaju adresu na koju putuju, a neke su tek tiho spuštene u vodu da ih struja nosi..... ♥ღ
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Истакнути пост
-
Nemoj da te zavara izraz moga lica. Jer, nosim masku, hiljade maski, maske koje se bojim skinuti, a nijedna od njih nisam ja. U ...
-
Pričaće ti jednom možda, kako sam ja bio... Štošta... Pile moje... Pače moje malo... Mudrovaće, Badavani... Kad me nema da se branim......
Hvala za lepe želje, takođe... :) zaboravite tugu, prave vrednosti zauvek žive i ispunjavaju srce svetlošću, toplinom i radošću... :) <3
ОдговориИзбриши