четвртак

Kad bi mogla da odem nekuda....
 Da budem sama samcata.
 Da odem nekuda pa da se sakrijem.
 Iza visokih planina
 Da nista ne cujem...drugo...
 Samo ptice i vetar kroz krosnje drveca
 Pa da suncevi zraci
 dopru do moje duse.
 o kako bi volila da budem sama.
 Jurila.. bih gorskim stazicama.
 Zavirila bi pod svaki kamen.
 Radoznalo bi pogledala.
 Ima li života pod njim.
 Ruku bih svakom pruzila.
 Sa leptirima bi se druzila.
 Nikoga nebi ruzila..
 O kako bih se rado odmorila.
 I kada bi mi se ta želja ispunila.
 Ni onda nebi sama bila..
 gore u planini ti bi mene nasao.
 U masti bi opet zajedno bili.
 I hladnu gorsku, rosicu pili..
 Grlili se i ljubili i vecno sretni bili.
 Ali samo u masti :)


Нема коментара:

Постави коментар

Ovaj obrazac služi za slanje komentara i poruka ako Vam je potreban neki vid kontakta sa korisnicima.

Истакнути пост

Nisam ja za ovaj svet 🙄