понедељак

Nemir

Zasto mi je odjednom ovaj dan postao besmislen...zbog svega sto si mi rekao... ma, sve to sam
znala, bio si iskren, hvala ti... ali zasto ja ipak želim da predjem reku, iako znam da će me taj
prelazak umoriti, a dolazak na drugu stranu dokrajčiti. Sta to postoji u čoveku da želi da se uveri,
iako mu je u dubini duse jasno kakav je ishod. Ili misli da će ga bas on promeniti, snagom volje,
ljubavi ili čega god. A rekla sam neći ni da probam.... i jos uvek to mislim, a opet, dan je poprimio
neku sumračno bolnu boju kada sam shvatila da sam definitivno odlučila da ću ostati sa ove strane

reke. Zasto boli ako sam sigurna u svoj izbor ??? Ili, ipak nisam...

Нема коментара:

Постави коментар

Ovaj obrazac služi za slanje komentara i poruka ako Vam je potreban neki vid kontakta sa korisnicima.

Истакнути пост

Nisam ja za ovaj svet 🙄