Jednom sam pokusala da odrastem i osetila negde u sebi jauk deteta,koje nije htelo.nije htelo da zakoraci u surovi svet odraslih. Znam,ali mi nije vazno,mozda ce me ljudi popreko gledati,mozda se smejati,ali ja ne zelim da u odrastanju izgubim ovo malo tople duse. Pisem stihove,radujem se svakoj reci...izlivam bujice iz duse...ja jaukom pevam i jaukom snevam. To sam ja. Moje su pesme moja dusa,pomalo tuzna,pomalo sretna,al' uvek topla i uvek siroka da primi svu ljubav sveta...
....ovo su poruke u boci.. neke znaju adresu na koju putuju, a neke su tek tiho spuštene u vodu da ih struja nosi..... ♥ღ
четвртак
*JA*
Labels:
Izbeglica iz besmisla
Location: Novi Sad
Нови Сад, Србија
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Истакнути пост
-
Dobar dan. Izvolite. Hvala. Molim. Nema na čemu. Do viđenja, vrlo ste ljubazni. Stvarno, bre, nije teško biti fin. Samo ima jedna caka,...
-
Zalupi vrata nasem juce vec je postalo bezlicno i bljutavo gorak ukus proslosti nista ti novo nece doneti... mozda poneku laz um...
Нема коментара:
Постави коментар
Ovaj obrazac služi za slanje komentara i poruka ako Vam je potreban neki vid kontakta sa korisnicima.