Jednom sam pokusala da odrastem i osetila negde u sebi jauk deteta,koje nije htelo.nije htelo da zakoraci u surovi svet odraslih. Znam,ali mi nije vazno,mozda ce me ljudi popreko gledati,mozda se smejati,ali ja ne zelim da u odrastanju izgubim ovo malo tople duse. Pisem stihove,radujem se svakoj reci...izlivam bujice iz duse...ja jaukom pevam i jaukom snevam. To sam ja. Moje su pesme moja dusa,pomalo tuzna,pomalo sretna,al' uvek topla i uvek siroka da primi svu ljubav sveta...
....ovo su poruke u boci.. neke znaju adresu na koju putuju, a neke su tek tiho spuštene u vodu da ih struja nosi..... ♥ღ
четвртак
*JA*
Labels:
Izbeglica iz besmisla
Location: Novi Sad
Нови Сад, Србија
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Истакнути пост
-
...Govorio sam joj ti si glupa, ti si pametna, ti si đavo, ti si anđeo, sve sam joj govorio. Ništa mi nije verovala. Vi ste muškarc...
-
Volim da mastam, da odlutam u neke lepe svetove kao stvorene za ljubav, mir, za pogledima ulovljene poglede i drhtaje dusa ustreptali...

Нема коментара:
Постави коментар
Ovaj obrazac služi za slanje komentara i poruka ako Vam je potreban neki vid kontakta sa korisnicima.