Jednom sam pokusala da odrastem i osetila negde u sebi jauk deteta,koje nije htelo.nije htelo da zakoraci u surovi svet odraslih. Znam,ali mi nije vazno,mozda ce me ljudi popreko gledati,mozda se smejati,ali ja ne zelim da u odrastanju izgubim ovo malo tople duse. Pisem stihove,radujem se svakoj reci...izlivam bujice iz duse...ja jaukom pevam i jaukom snevam. To sam ja. Moje su pesme moja dusa,pomalo tuzna,pomalo sretna,al' uvek topla i uvek siroka da primi svu ljubav sveta...
....ovo su poruke u boci.. neke znaju adresu na koju putuju, a neke su tek tiho spuštene u vodu da ih struja nosi..... ♥ღ
четвртак
*JA*
Labels:
Izbeglica iz besmisla
Location: Novi Sad
Нови Сад, Србија
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Истакнути пост
-
Već dugo stojim na istom mestu, čini mi se kao da je prošlo već pola mog života, stojim, izvirujem, čekam, uvek nekog, uvek nešto....
-
staroj Engleskoj ljudi nisu smeli da vode ljubav bez odobrenja kralja (pogotovo ako se radilo o članu kraljevske porodice). Kada je par h...

Нема коментара:
Постави коментар
Ovaj obrazac služi za slanje komentara i poruka ako Vam je potreban neki vid kontakta sa korisnicima.