"Cuj dosta mi je svega,i ovog zajednickog života sa tobom.Hocu da se razvedemo!”
”Polako”,rece
on pokušavajuci da pronadje odgovarajucu smirujucu frekvenciju svog
glasa,”samo smo imali težak period.Bice bolje.Ne ide nam baš tako
loše.”
”Ide,ide.I
to sve na gore i gore.Ti si jedan veliki parazit koji mi se nakacio na
grbacu i sisa mi krv.Otkako sam sa tobom,osušila sam se kao žena.Samo
perem,peglam i seckam luk.A kao osoba,i kao ŽENA,ne postojim više.”
”Imamo DETE.Nemožemo tek tako da se razidjemo.”
”DETE,DETE!
Uvek to upotrebiš pre ili kasnije.Još jedan znak da si kukavica i
manipulator.Kakve to veze ima što imamo dete.Ovde govorimo o MENI.
Ja
sam ne samo Majka.Ja sam i ŽENA i OSOBA.To bi znao da iole ponekad
razmisliš o meni.Ali ti samo razmišljaš o svojoj prokletoj
jebenojUMETNOSTI koja usput ne vredi ništa.Sve te tvoje mazarije i
smrdljive kantice sa bojom.Misliš da je svetu potrebna još jedna kopija
Dalija.To je prošlost.Nikom više ne treba Umetnost.Pogotovo ne tvoja. Sedeli su u velikoj prostranoj
kuhinji nameštenoj u nijansama zelene pastelne boje.Izmedju njih se
protezao masivni sto od uglacane hrastovine.Kao teniski teren,pomisli
on.Samo što umesto loptice prebacujemo reci i odbijamo ih onom
drugom.Ucinilo mu se na trenutak da mu se prividja tanka crvena linija
na sredini stola.Vec nekoliko dana je loše spavao pokušavajuci da
pronadje neki kurs za sopstveni život i ovaj brak u kome je ocigledno
dosta toga škripalo,najblaže receno.Posmatrao je veliki prozor iza
obrisa svoje žene i pejzaž koji sa nalazio iza stakla.Kuca je bila
smeštena na litici iznad Pacifickog Okena,i talasi su se lenjo odbijali
od miliongodišnje stene stvarajuci finu ritmicku muzicku podlogu
njihovoj žucnoj prepirci.Na crnom mastiljavom nebu,tek pokoja zvezda
pomaljala se u tackastom sjaju.Kada bi reci koje su tekle poput bujice
iz usta njegove žene postale preteške za slušanje,on bi se samo
iskljucio,i mrdajuci glavom dole gore,tobože slušajuci je ,prepustio bi
se posmatranju i analiziranju tog pejzaža iza njene glava i metafizickim
razmišljanjima koja su ponekad proisticala iz toga.Na primer,koliko ce
još godina ova kuca u kojoj žive postojati tu na ovoj litici,ko ce
nastaviti da živi u njoj nakon njihove smrti,i ukoliko dodje do velikog
potopa,kako ce mu kosti trunuti negde na dnu okeana,a sva ova prica,sve
ove reci,milioni i milioni,samo zvukovi,energija bacena u
vetar,potrošena za uvek i za ništa i sve curi i nestaje i klizi niz
strminu i njihova cerkica spava u susednoj sobi,i dali mala deca uopšte
sanjaju nešto i ako sanjaju,šta sanjaju..”Idiote!.Slušaš li me ti uopšte!Kao da bleneš kroz mene.A šta cemo sa pitanjem seksa.To
je tema koju uvek volšebno eskiviraš.Ja sam izmedju ostalog i ovo telo
koje ti se verovatno smucilo,i ove sise i ovo dupe koje nisi pipnuo vec
godinama.Ne znam uopšte zašto sve ovo trpim.Nijedna žena ne bi dopustila
sebi da padne ovako nisko.Treba da te izbacim iz ove kuce i da pocnem
da živim svoj život.Cetiri godine bez seksa.Prosto neverovatno.Imaš li
ti onu stvar,ili nemaš.”
”Maco,cuj,nemam ništa protiv tvog
tela.Mislim da imaš baš lepe sise,uostalom uvek sam te smatrao zgodnom
ženom.Nije to u pitanju.Jednostavno sam se umorio od svega.Od svih ovih
svakodnevnih glupih aktivnosti.Stojanja u redu da bi se platili
racuni,stojanja u redu ispred raznih kasa i teglenje punih kesa,iznova i
iznova.Na kraju dana,samo želim da spavam i da zaboravim.Želja za
seksom se izgubila negde usput.”
”Opet još jedan od tvojih
izgovora-ništa drugo.Misliš da drugi ljudi ne idu u kupovinu,i ne
placaju racune.Pa im to ne smeta da imaju seks sa svojim ženama.Problem
je što ti uopšte ne primecuješ moje telo,moje sise.Nikad i ne gledaš u
njih.Kao da ih se bojiš.”
”Gluposti.Naravno da ih se ne bojim,i nije tacno da mi se ne svidjaju.”
”U redu,ako ti se svidjaju,reci mi kakve su.Moje sise.I ZAŠTO ti se svidjaju.HAJDE !..RECI!..Napolju,u tmini,ucini mu se da se
jedna zvezda krece ostavljajuci iza sebe sicušan svetlosni
trag.Razmišljao je dali je to neki avion koji putuje ko zna gde.Ili
možda zvezda padalica.Poželeo je da izadje napolje i bolje se zagleda u
nebo.Da udahne malo svežeg vazduha.Automatski osveživac prostorija
ubrizgavao je u osvetljenu kuhinju sinteticki miris lavande,i sad mu se
vec bilo malo smucilo od toga.Možda se pokvario,pomisli on,i više ne
pravi pauze izmedju ubrizgavanja.Odjednom,kao u filmu,krajickom oka
spazi njenu šaku koja je zamahnuta letela prema njegovoj
glavi.Refleksno,on pomeri glavu u levo,tren pre no što se šaka svom
silinom spusti na njegov desni obraz i ivicu nosa, i istog trenutka,od
udarca poce da mu se razliva jak bol po citavoj glavi.Zausti da nešto
kaže,ali druga šaka je vec letela prema njemu.On izmahnu telo,hitrim
pokretom odgurne se od stola.Zatim dohvati drvenu stolicu na kojoj je
sedeo za naslon,podiže je u vazduh i sruci je na glavu svojoj ženi.Žena
je ležala na podu i jecala,njeni udovi bili su pomešani sa delovima
raspadnute stolice u nekoj vrsti groteskne skulpture.On pronadje u dzepu
paklicu malbora,izvadi iz nje jednu cigaretu i pripali je.Žena poce da
se pridiže sa poda.On povuce jedan snažan dim osecajuci kako mu klizi
niz pluca,otrov se uvlaci u najsitnije plucne završetke.Glava mu je još
bolno pulsirala.Kada se žena potpuno uspravila,on shvati da ona drži u
rukama automatsku pušku.U ocima je imala ludacki krvožedni sjaj.Nije
stigao ni da zausti
”Maco,nemoj mol...im t..”
Delic sekunde pre
nego što ce rafal zaparati njegovo telo,kuhinja je nestala ispred
njegovih i ociju njegove žene.Sve što su sada videli bio je veliki crni
kvadrat na kome je krupnim titrajucim slovima bilo ispisano ”G A M E O
V E R ”.A ispod,sitnim slovima: time of playing 14.53 min.No
winer.Press PLAY for another game,or ESC to EXIT.Ova prokleta igra je tako prokleto dobra”,rece Marko svojoj vezi Selmi.Da,izgleda
potpuno stvarno.Neverovatno.Kad si srucio onu stolicu na mene,osecala
sam svaku košcicu kako me boli i taj divlji bes koji mi se diže iz
stomaka.Kao da sam zaista želela da te ubijem”
”Pa,u tome i jeste poenta,mislim.Da bude što realnije.”
”Sad
mi je jasno zašto je zovu ULTIMATIVNI VIRTUELNI BRAK 4.I zašto je
jedna od najprodavanijih igrica na tržištu.Sony je stvarno najbolji u
tom segmentu kucne zabave.A ovaj novi playstation 12 je prevazišao sva
moja ocekivanja.Ležali su u Sonijevim lebdecim
upravljackim foteljama u iznajmljenoj hotelskoj sobi na 147 spratu
hotela Vojvodina.Upravljacke fotelje su bile bežicno povezane sa malom
crnom konzolom playstationa 12, dimenzija deset puta deset
cantimetara,koja je stojala na hotelskom stocicu poput nekog sicušnog
monolita.Kao i milioni slicnih parova,i oni su bili potpuno sterilni,od
rodjenja.Samo sedamdesetini populacije,i to onima koji su mogli sebi da
priušte placanje enormno visokih taksi za razmnožavanje bilo je
dozvoljeno da ne budu sterilni.U godini 2055 posle Hrista po zemlji je
hodalo 14,7 milijardi stanovnika po poslednjem popisu statistickog odela
za prevenciju rasta populacije.Sterilizacija je bila obaveza pod
pretnjom dugogodišnjih zatvorskih kazni za veliki deo stanovništva.A oni
malobrojni pojedinci koji su zaista želeli da imaju to jedno dete,koje
je država u retkim,gotovo idealno-genetskim slucajevima
dozvoljavala,cesto su uzimali velike kredite,pod izuzetno nepovoljnim
uslovima kako bi platili dozvolu za razmnožavanje.Svuda u medijima
popularisan je ”samacki” život,i život u takozvanim
komunama.Sterilizacijom pojedinaca oduziman im je i seksualni nagon tako
da je covek bivao oslobodjen mnogih emotivnih i psihosomatskih problema
jednim ubodom igle.Sistemu je preostalo samo da mu obezbedi što više
zabave.Hleba ,igara i krvi.Uvek je tako biloI ?”,rece Marko,”šta cemo sada da se igramo?”Neznam,možda
bi mogli da igramo RASTRGAJ i ZAKOLJI 3.Tu te uvek pobedim.Mada mislim
da je bolje da izadjemo malo iz sobe i prošetamo se kroz staklenu baštu
Hotela.Nismo izašli iz ove sobe još od cetvrtka.Prijao bi mi cist
vazduh.A uvece bi mogli do DJUSKAJ DO SMRTI.Volim da posmatram kako
ljudi djipaju po onom šljaštecem antigravitacionom plafonu,a glave im
vise odozgo kao novogodišnji ukrasi.Mada je muzika malo preglasna za moj
ukus.”
Selma i Marko su bili u vezi vec 17 dana i to je za nju bila
najduža veza još otkako je izgubila nevinost u 8 godini.Još uvek se
secala prijatnog mirisa iz mašine za skidanje nevinosti,iako je proteklo
odtada citavih jedanaest godina i barem šezdesetak veza.One krace od 24
sata nije ni brojala.Ona se seti kako je sela na odredjenu prikladnu
stolicu u JUNFERU (popularni naziv za mašinu za skidanje
nevinosti),prilepila diode na celo,i kad se odredjeni meni ucitao u njen
um,kako je izabrala lepuškastog Bred Pita da obavi taj posao.Ehhhh.Bio
joj je rodjendan,i poklon od roditelja je bilo skidanje nevinosti pre
nego je odvedu na ”Procišcenje”,kako je još u narodu nazivana
sterilizacija.Njeni roditelji su bili dovoljno imucni da joj plate
dozvolu za razmnožavanje,ali suviše su voleli svoju devojcicu i smatrali
su da treba da je poštede muka radjanja i podizanja deteta.Ona se
jednostavno složila,jer,njeni roditelji su uvek radili sve za njeno
dobro.
”Cuj”,rece ona Marku koji je još uvek ležao zavaljen u
sonyjevoj lebdecoj igrackoj fotelji prepušten nekim svojim mislima,”
dali imaš još onih pilula za privremeno menjanje identiteta.Volela bih
kad veceras krenemo u ludilo,da budem muško, za promenu.”
”Nije frka”,odgovori on prenuvši se iz sanjarenja,”želiš da budeš neko poseban?”
”Da.Volela bih da budem Bred Pit.Ako može.”
”Moram da nazovem dilera i pitam ga šta ima trenutno na lageru.Ko ti je taj Bred?”
”Jedan lepuškast glumac,bio je svojevremeno veoma popularan.Mislim da je vec umro.Suviše je bio star.”
”Tako
ti je to.Verovatno to takodje znaci da želiš da ja budem veceras neka
opaka cura.Prošli put kad sam roknuo onu tabletu i bio u telu Merlin
Monro,bradavice su me svrbele nedelju dana.”
”Nije neophodno”,odgovori Selma.
Na
stocicu,ispod njih,mali crni playstation 12 mirno je cekao da bude
ponovo ukljucen.Pod neonskom svetlošcu hotelske sobe njegove glatke crne
stranice kao da su isijavale neki zlokoban sjaj.