Suviše si lepa.

Zašto si tako lepa?
Ne budi tako lepa.
Hoću da budeš od mesa, ne od sunčevog sjaja.
Zašto si tako lepa? Kad bi bar imala pege da ih večno po tvom licu skupljam.
Kad bi bar bila razroka!
Celog bih života na kolenima ubedjivao razroko oko.
Ali, ti si lepa.
Da, od sunčevog si sjaja.
Ali ja ne mogu stalno živeti u tom sjaju.
Ne mogu na pozornici živeti.
Sve mi se vidi! Svaka moja ružnoća
. Svaki posrtaj. Ne mogu živeti pod reflektorima.
Shvati to. Nemoj plakati.
Ne mogu živeti s tobom. Suviše si lepa.

Pismo

Jutros mi je u sanduce neko posejao pismo. Lici na pravo pismo, al ipak fali mu i markica i koji pecat. Nije cak ni zalepljeno. Naslovljeno na moje ime i prezime. I nista vise. Bela, malena koverta. Osvrnula sam se oko sebe, nema nikoga, ni lift se ne cuje. Drveno sanduce, koverat i ja. Otvarala sam to polako, jer sam se osecala zbunjeno i iznenadjeno......
U koverti zguzvan papir velicine mog dlana . Precizno iscepan u pravougaonik obliku. Na njemu cuci jedna jedina recenica: Ostaj nedostizna, nema i daleka, jer je san o sreci vise nego sreca
Otkud u mom sanducetu tako dobra zelja: Ostaj nedostizna... ? :)I ko to zna da mi je Ducic nekad grejao srce? Kad bih samo znala ko mi je jutros zahuktao dusu i ugrejao samopouzdanje, castila bih ga prijateljskom setnjom i toplom cokoladom u obliznjem kafeu. Bila bi to solja tinejdzerskog razgovora sa ukusom stidljivih pogleda.
Pametnome dosta.

Ljubav medju srodnim dušama

 (kažu da takve postoje i izgledaju otprilike ovako...)

Ljubav između dvoje ljudi čije se aure harmonično stapaju, proizvodi vibracije o kojima pjesnici pišu i koje mogu izraziti nevjerojatnu magičnost.
Ponekad se događa da u trenutku kad se muškarac i žena sretnu, oboje instinktivno prepoznaju svoje drugo ja i to u očima onog drugog. Oči se ne zovu bez razloga ogledalo duše. Ovakvih dvoje ljudi u trenutku osjete nepobitnu činjenicu da su već bili, jesu, i da će uvijek biti jedno; čak i onda kada je moguće da se vjekovima opiru svojoj sudbini i pokušavaju da izbjegnu jedno drugo.
...

Ponekad bez ijedne izgovorene riječi, oni znaju da samo jedno kroz drugo mogu stići do jedinstva i da samo ako su zajedno mogu biti kompletni u svakom pogledu.
Muškarac i žena, koji su pripadajuće duše, gotovo da ne moraju da izgovaraju riječi Volim te...nijedan čovjek ne može pokidati veze između njih dvoje, čak ni oni sami. Sila koja je njih dvoje tako kreirala, svemoćna je i neuništiva. Veza između njih dvoje može oslabiti, njihovo konačno ujedinjenje se može odložiti, ali se ne mogu razdvojiti. Ona je utkana u točak vremena, diktirana slobodnom voljom Viših Anđela.
Sigurno da je više od slučajnosti da se Pripadajuće Duše, širom cijelog zemaljskog područja, nađu u istom trenutku na istom mjestu. Određene duhovne energije jesu tu da brinu oko njihovih susreta, sa istom sigurnošću sa kojom se brinu za migracije ptica i padove kometa i te energije jesu vođene istim Univerzalnim Zakonom, zakonom Karme.
Sudbinske veze ne mogu biti razdvojene čak ni kroz iskustvo smrti, izuzev kroz kratke periode zemaljskog Vremena u sadašnjem životu. Za vrijeme ovakvih perioda razdvojenosti, bez obzira na dužinu njihovog trajanja, obje osobe se osjećaju veoma usamljene, prazne i nekompletne. Pa ipak, i pored tih povremenih »praznih hodova« njihovog zajedništva, i tada postoji konstantna pulsirajuća veza među njima, bez obzira da li su međusobno udaljeni hiljadama milja.
Ovakva »čuda«se mogu objasniti zakonima metafizike. Meta je riječ grčkog porijekla i znači iznad. Einstein je to znao.
Ljubav je mnogo više od običnih osjećaja, ljubav je pozitivan elektro-impuls.
Čak i onda kad se otkrije Pripadajuća Duša, veoma često se pojavljuju komplikacije u vidu testiranja, koje izazivaju dugotrajnu bol. Samo onda kad se kontinuirano upražnjavaju tolerancija i praštanje, bol se može izbjeći. Uzvraćanje na bol, bolom, može samo izazvati još više obostranog bola, kroz karmičke uzročno-posljedične efekte.
Pjesnik Emet Fox: "Ne postoji razdaljina koju ljubav ne može premostiti, ne postoji bolest, koju snažno projektirana ljubav ne može izliječiti, ljubav može izvojevati sve pobjede. Ona je koncentrirana kinetička energija, najjača sila u Prirodi.

 I samo kad biste mogli održati ljubav cijelog života, ne bi bilo sna koji ne biste mogli pretvoriti u stvarnost."

Jedino tebi..

Jedino sam Tebi mogao
Svoj život u naručje položiti

Jedino sam tebi ruke na ramena mogao staviti
A da me ne zaboli moja nemoguća duša
Navikla na raskršća i ceste
Jedino tebi..

  Ž. Krznarić

Najvažnije stvari je najteže reci

______/)______./¯"""/')
¯¯¯¯¯¯¯¯\)¯¯¯¯'\_„„„„\)""Najvažnije stvari je najteže reci. To su stvari kojih se sramimo jer ih
 reci umanjuju - kad ih izgovorimo, stvari koje su se cinile
 neogranicenima dok su bile u našoj glavi stisnu se na obicnu, životnu
 velicinu. Ali, ima tu jos nešto, zar ne? Najvažnije stvari su preblizu
 mestu gde je zakopano naše tajno srce, kao putokazi prema blagu koje
 bi neprijatelji rado ukrali. I dogodi se da s naporom otkrijemo neku tajnu, a da nas ljudi cudno gledaju ne shvatajuci što smo uopšte rekli ni zašto smo mislili da je tako važno da smo bili na rubu suza dok smo govorili. Mislim da je to najgore. Kad tajna ostane zakljucana ne zato što nije ispricana, nego zato što je niko nije razumeo.."