четвртак

Teska su vremena prijatelju moj

Teska su vremena prijatelju moj, znas i sam.
 Nisam te izbegavao, samo sam kafanu zamenio netom. Znas kada smo nekada vilenili do zore,
 sedeci za stolom i bledo gledali kako se stolovi prazne jedan po jedan. Nista se ni sada nije promenilo,
 sedim nekada do rane zore, cekam da mi oci izblede, ovaj put ne od alkohola, vec od radijacije tft-a.
 Nema razlike velike, nekad smo se opijali pivom, dimom kafane, galamom i umorom.
 Sada nam se manta u glavi od glasne muzike sa yt-a, oci nam zakrvave ne od dima vec od svetla monitora, a glava jeci od nespavanja i suludih misli zamrsenih od silnih postova.Svako sad ima svoju kafanu, zove se drugim imenima, neko posecuje kafanu kod fb-a, neko kafanski forum, a neko chatuje.
 Birtija je birtija kako god ime da joj zadenes, moze na tabli napisati biblioteka, pozoriste al unutra sluziti najgoru brlju od rakije od koje svi pobenave.I tako druze moj, kad budes mogao svrati da popijemo po koju, posluzicu ti pice po zelji, ovde bar to nije skupo, sinoc sam sa imgura skinuo litar dzoni vokera, ima se moze se brate, ovde se bar sve moze.
 ZIVELI :)


JOŠ JEDNOM

JOŠ JEDNOM

 Još jednom,
 kao onda,
 pružit ćeš mi ruku...
 Seti se,
 pogledao si me u oči...
 A u njima TI
 Nisam te tražila.
 Nisam ni sanjala.
 A bio si tu.
 Još jednom,
 kao onda,
 pričat ćemo o svemu...
 Ali ne i o nama.
 Seti se,
 s osmehom smo započeli,
 s osmehom ćemo ćutati... :)
 ... susret

 Još jednom...
Kad bi mogla da odem nekuda....
 Da budem sama samcata.
 Da odem nekuda pa da se sakrijem.
 Iza visokih planina
 Da nista ne cujem...drugo...
 Samo ptice i vetar kroz krosnje drveca
 Pa da suncevi zraci
 dopru do moje duse.
 o kako bi volila da budem sama.
 Jurila.. bih gorskim stazicama.
 Zavirila bi pod svaki kamen.
 Radoznalo bi pogledala.
 Ima li života pod njim.
 Ruku bih svakom pruzila.
 Sa leptirima bi se druzila.
 Nikoga nebi ruzila..
 O kako bih se rado odmorila.
 I kada bi mi se ta želja ispunila.
 Ni onda nebi sama bila..
 gore u planini ti bi mene nasao.
 U masti bi opet zajedno bili.
 I hladnu gorsku, rosicu pili..
 Grlili se i ljubili i vecno sretni bili.
 Ali samo u masti :)


Raduj se. Deli radost sa drugima. Živi punim plućima, prepusti se svemu što dolazi sutra, bez straha, sa osmehom... Pašćeš, ali ćeš se podići, lakše.
 -- Lord Bajron-- 


Šta li će u nama prevagnuti?

Šta li će u nama prevagnuti?

 Bore se Raspusnost i Stega,
 Lajavost i Uzdržanost,
 Dužnost i Olakost,
 Plačljivost i Okrutnost...
 Pobožnost i Huljenje,
 Mrs i Post...

 Veselost i Tmurnost,
 Razvratnik i Vernik,
 Učitelj i Služitelj,
 Asketa i Razmetljivac,
 Lažljivac i Istinoljubac,
 Visokoumlje i Niskoumlje...
 Duša i Mrak...

 Šta li će u nama prevagnuti,
 kada dodje dan konačni, sudnji?
 -Mirko Kovač
  Ima ljudi koji imaju malo, a daju sve što imaju.

 Takvi ljudi veruju u život i životno blago i njihove škrinje nikada nisu prazne.''

 Kahlil Gibran
"Mali narodi trebaju velike pesnike.
 Mali glumci rasipaju velike geste.
 Mali supruzi potrebuju veće supruge.
 Mala kazališta igraju istorijske drame.
 Mali ljudi uplaćuju velike automobile.
 Male pesme zatvaraju velike glasove.
 Mali narodi trebaju samo velike pesnike.
 Pobedjeni pevaju junačke pesme,
 a pobednici?
 Kroz to vreme diskretno ćute..."-A.Dedic

Истакнути пост

Nisam ja za ovaj svet 🙄