четвртак

...moj kraj…moj raj....


I danas evo stojim cekajuci cudo, ostavljajuci pikavce tamo gde sam cekala, a ulica je duga, nema kraja…posvuda su, kao proklete mrvice secanja u mojoj glavi, eno ih, na toj istoj ulici…I dalje me secaju na tebe, na ono sto si bio,na ono sto sam mislila da si. Znam, krivi smo i ti to znas zar ne? Steta, tisina ne ume da odgovori na takvo pitanje. Lakse je reci “Kriv je neko”. Neka bude tako… Ali ko je on? Mislim da nije sudbina, to ne postoji. Covek? Zar neka osoba moze da stane nama na put? Taj neko bas ume da pokvari sve. Ali nije li lakse okriviti nekoga ko mozda i ne postoji, ciji lik, oblik tela i nameru cak ni ne znamo? Suvise pitanja, a cigareta svake sekunde gori, doci ce vreme da je ugasim i nastavim dalje, jer cak je i vreme za moje unutrasnje bitke ograniceno, glupi sistem, glupi sabloni koje nam serviraju Bas to sprecava ljude da previse misle.. Bar sedam i po minuta razmisljanja od dima niko ne moze da mi uzme. Znas, mozda treba da te gledam kao zavisnost bas od onih istih cigareta uz koje nadolazi bujica pitanja; ako hoces da prestanes moras da kazes “to je to, dosta je, ne zelim vise da unistavam sebe” ali za to treba karakter, jaka volja, a kako mozes da zelis da odbacis ljubav. Ako kazes “hajde jos jednu pa necu vise” znas i znam da ces da nastavis , da ti jos jedna cigareta- jedan poljubac,dodir,pogled nece biti dovoljan da utoli glad i da stanes. Ko li je taj neko? I sad se smeje, ali, doci ce vreme kad ce sve da se istopi, kad ce sve da se pomesa i suze i smeh, i noc i dan… i u tom medjuprostoru cemo zajedno da stojimo, zagrljeni, stopljeni jedno u drugo,sve ce da se vrti oko nas i to ce biti moja verzija radosti i slobode, to ce biti moj kraj…moj raj.

Нема коментара:

Постави коментар

Ovaj obrazac služi za slanje komentara i poruka ako Vam je potreban neki vid kontakta sa korisnicima.

Истакнути пост

Nisam ja za ovaj svet 🙄