Sedim na ivici bezdana i prelazim pogledom po mastarijama u glavi,koje kao krdo bizona u stampedu,kopitama gaze sve pred sobom i dizu prasinu koja moze da ugusi....trazim delic koji mi fali ne bih li dozvala obrise tebe i uporno oblikujem tvoj profil recima koje si ispisivao,pokusavam da udahnem tiho smeskanje ili blago spustene kapke ispod kojih se kriju skandalozno bistre oci prepune igre koja me doziva da pobedimo u dvoje...dva stranca u noci...slucajan susret...
Нема коментара:
Постави коментар
Ovaj obrazac služi za slanje komentara i poruka ako Vam je potreban neki vid kontakta sa korisnicima.