O kako je lijepo biti mlad,
i biti star i bolestan biti i biti zdrav,
ako ljubav spaja, rastvara i guši
sve rane, svaku bol, svaku suzu
uz magiju čarobnih niti kojima obasipa
i bogate i siromašne, i pametne i lijepe,
pa i one koji tim se osobinama ne mogu dičiti.
No za svako biće ljubav ima svoj plan…
Ljubav neće zaboraviti ni najmanje među ljudima,
ta podjednako raspoređuje dar za sve duše
što kroče ovim svijetom obilježeni
različitim vrlinama i manama koje sama odbacuje,
jer ona ne postoji za jedno već za tisuće i milijune različitih.
Ta ljubav je kao cvijet i sunce,
što jedno bez drugoga smisao ne bi imali!
I ako sunce dovoljno topline ne pokloni cvijetu,
on neće preživjeti, jer ljubav tu ne stanuje…
I sve je u ovoj misteriji po ljubavi satkano,
na njenu će smrt sve i utihnuti,
jer nema cvijet bez sunca,
ni ljubavi bez simbioze duša,
bez jednog srca koje postaje iz dva srca različita…
Ta sve je ljubav i tko ljubav ne prihvaća
apsolutno time odbacuje i svijet,
svoj život, svaki dan u koji nakon noći uplovi,
jer sam čin buđenja utemeljen je na ljubavi
Onog bića koje je dopustilo da se toga jutra probudimo.
Stoga, vjerovati da ljubav ne postoji
slično je vjerovanju da je trava plava
ako ju zelenu pak vide naše oči.
I ljubav mi odbaciti ne možemo,
iako nas ponekad rastuže njezine odluke,
kad ona pak odluči ne baciti svoje tanke zlatne niti
na onu dušu s kojom bismo htjeli doživjeti
tu čaroliju snage i veličine Njezinog djelovanja.
Ali ljubav ima plan i po tom planu će i nama dati
ono što pak zaslužujemo i što će donijeti najviše ploda
u njezinom nastojanju da pokori svijet
te njime jednoga dana u potpunosti i zavlada…
(Antonio Gavran)
Нема коментара:
Постави коментар
Ovaj obrazac služi za slanje komentara i poruka ako Vam je potreban neki vid kontakta sa korisnicima.