Prvi korak

Znas li,
rijeke su danas postale more
i svi brodovi su isplovili iz luke?
Znas li,
da je djecak u pjesku,napravio grad
i da nas zove na bulevare?

Znas li,
prvi korak je najtezi
sve dok ga ne napravis?
Znas li,
da vrijeme pokrece nevidljive terazije
i zato,iskoristi ovaj dan
i uzmi me za ruku...

Mislim na tebe

Zamisljam po nekada kako imamo kucu na jezeru i kako starimo zajedno..
i svadjamo se i smejemo se i pijemo vino na tremu..skroz romanticno, zar ne..?
zaboravili bi na svet a i svet bi zaboravio na nas..a mi bi i pored toga uvek imali jedno drugo..
i zato ,sada, dok mislim na tebe...pitam se..dolazim li ti u snove a preko dana u secanja..
ispunjavam li tvoje vreme, onako kako ti ispunjavas moje..i ovu moju dusu sacinjenu od ljubavi...
nenarusene vremenom..neopterecene trajanjem

Suze zene...

A znaš li da suze žene nisu nimalo beznačajne i lake, da ne plače ona jer je osjetljiva i jer je sve dotiče? Znaš li da joj dušu uzmu dušmani i da joj srce iz grudi išćupaju da ona ni zucnula ne bi, nijednu suzu ne bi pistila? Znaš li.. ona kad plače, plače samo zbog onih koje voli? I ne žali se dok suze tebi poklanja, zabrini se kada to prestane. Kada ogluhne na sve izjave ljubavi, na sitnice koje je pogađaju, kada joj postane svejedno.. jer takva se, brate, ne vraća tamo gdje njene suze nisu znali cijeniti.
A znaš li da suze žene nisu nimalo beznačajne i lahke, da ne plače ona jer je osjetljiva i jer je sve dotiče? Znaš li da joj dušu uzmu dušmani i da joj srce iz grudi išćupaju da ona ni zucnula ne bi, nijednu suzu ne bi pistila? Znaš li.. ona kad plače, plače samo zbog onih koje voli? I ne žali se dok suze tebi poklanja, zabrini se kada to prestane. Kada ogluhne na sve izjave ljubavi, na sitnice koje je pogađaju, kada joj postane svejedno.. jer takva se, brate, ne vraća tamo gdje njene suze nisu znali cijeniti

.

... a Rekao je

...a Rekao je;
Kad pomislim na tebe mislim na Ljubav...
Mislim na dodir dlana od recju satkan...
Kad oci zatvorim
Unjises se i sve stane
Od te sene i noc ucuti
to Tisina samo Ljubav,
Tebe sluti...
...a Rekao je;
Kad pomislim na tebe mislim na Ljubav...

A JA...

Poražena Emocijama
Istrošena Javama
Budim se u izmaglici jutra
Verujući opet Snu

Verovatnoća susreta tog i dodir dlana nemog
Potresena
Obamrlih čula
Sada Rečima Snove Snivam
Pitajući se;
Hoće li susret naš biti suđen?!

Na suncanoj strani ulice....

Zalupi vrata nasem juce
vec je postalo bezlicno i bljutavo
gorak ukus proslosti
nista ti novo nece doneti...
mozda poneku laz
umotanu u roze masnu
ofucan rodjendanski poklon...
bez roka upotrebe i prave namene
bleda fotografija sa nepoznatim licima
i lazan sjaj u mojim ocima...
Govori tiho dok spavam!
Tvoj glas cujem u hladnim nocima
jos uvek se usunjas tiho na prstima
na obrisima lazne vecnosti
gde razlozi postaju nebitni...
Tvoje poruke odavno ne dolaze
tek ponekad naslutim spokoj
sto nisi tu kao nekad...
sto tvoje dodire vise i ne pamtim
i tvoj lik lako zaboravim...
Mi smo jos jedna od hiljadu prica
bajka sa tuznim krajem
istrgnuta stranica bez posvete
vasar tastine i lazne patetike...
Ne!
Moji prozori ne gledaju u prazninu
jos zivim na suncanoj stran,i
kise mi ne donose nemire
lazne nade i hladne dodire,
Jutro mi nacrta osmehe
One iskrene decije
Nase juce trampim za sutra,
A danas?
Danas ce plesati bosonogi oblaci,
ispružiću ruke nekom novom snu
lepo je nemati plan
vrisnuti na sav glas
probuditi usnule andjele,
voditi ljubav otvorenih ociju
u nekom mracnom hodniku,
pisati pesmu bez rime
dati sebi novo ime...
polomiti najdrazu igracku.
naslikati tvoj osmeh u art-decou
da budes ruzan i da te niko ne prepozna...
Danas cu gaziti ulicu sa imenom laznog heroja
bicu svacija i nicija,
sama i sebi dovoljna
ispruzicu korak i zavoditi ocima,
bicu osmeh na licima slucajnih prolaznika
strah koji krijes u dzepovima,
tvoja najveca i najludja obmana,
izguzvana i hladna postelja,
prazne ruke i jedno bedno juce...
Danas cu biti vetar koji ti samocu sluti,
najlepsa muzika koju neces cuti...
izgubljeno dugme sa kaputa
tvoja stanica na kraju puta...
glas koji ti sapuce da sam jos tu,
samo jos danas u prolazu...
Jedan andjeo kome nevidis lice...
Na onoj suncanoj strani ulice.

U vrtlogu vremena

Lutanja su trajala citavu vecnost...
trazili smo se u lavirintu beznadja...
na nekim cudnim mestima...
u pogledima...
osmesima...
u prolazu...
dozivali se tisinom.....
kao beskucnici ljubavi...
pokrivali se nebom u neka jutra sanjiva...

izgubili zauvek u vrtlogu vremena...