Psssst! Necu niko da cuje. Niko ne sme znati za ovo. Samo ovaj svetleci krug, treperav. Tu, pa tu, zar ne vidis? Pogledaj! Potrudi se malo. Ulevo, tu. Opet nista?! Nemoguce! Pruzi prst. Prodji prstom kroz svetleci krug. Osetices peckanje, toplo, titravo. I neznost ce se iz prsta poceti siriti kroz ruku, pa drugu ruku, vrat, glavu, lice, noge, trbuh, tabane, kozu, ramena, obraze, celo, um. Neznost ce uci u um. I vetrovi ce se obratiti u tisinu. Psssst! Nece niko cuti ... sta su vetrovi vikali ... dok se tisina nije spustila ... dok glava nije usla u svetlo, pa onda celo telo, pa zatim put kojim se telo krece ... Nece niko cuti sto je sve bilo ... Tiho! Psssst! Proslo je. Dobro je. Tiho je. O, kako je tiho ... kad se tisina ... izbori ... za konacnu rec!
....ovo su poruke u boci.. neke znaju adresu na koju putuju, a neke su tek tiho spuštene u vodu da ih struja nosi..... ♥ღ
недеља
Plava noc
Plava je noc,kao teget svila obavijena oko tela zene,kojoj oci
svetlucaju zvezdano ..
Magija svog ovog plavetnila nastala je zbog ljubavi..
Noc je divna ljubavnica,koja uvek iznova smislja kako da zavede
dan…A Dan…On se opire,stari sarmer voli tu igru,da bi ipak
ugasio svetlost..pustivsi
mesecini da mutno svetli.. Posustaje u jesen,i sve sto se vise
priblizava zima….postaje skloniji da se daje noci…i uziva
prepusten njenim carima…
Ona posipa srebrom i zvezdama u prahu sve cega se
takne…stvarajuci nam caroliju ..
Zvezde u prahu…iskricavo prelamaju svetlost u ocima gde ljubav
stanuje.. Mirisu na toplo,na paperjaste neznosti…divlje
strasti…senzualna mazenja…i na slatko…
Noc je dama koja uvek ima drugacije lice,u zavisnosti od
raspolozenja,prilike, i dana kojeg zeli oboriti s’ nogu.
Nijedan Dan nije isti,iako poneki bas lice jedan na drugi…Svaka je
noc razlicita i carobna na nacin koji je cini
jedinstvenom…drugacijom
od svih…pa i kad vam se ucini da su sve iste…pogledajte
srcem…videcete razliku..
Upletena u granje nasih snova,istkace najlepse bajke za velike i
male…nas..
Sanjajmo…Snovi su zacin koji daje slast zivljenju,kao licidersko
srce sto u svom ogledalcu prelama zelje..a nasim likovima daje
mekocu..
Laka vam ova noc…obavijena oko sveta poput najfinije paukove
mreze..ukrasene dijamantima rose..
Tamo se uhvate nekad’ nasi snovi i ostaju za nezaborav…
Sanjajmo…
svetlucaju zvezdano ..
Magija svog ovog plavetnila nastala je zbog ljubavi..
Noc je divna ljubavnica,koja uvek iznova smislja kako da zavede
dan…A Dan…On se opire,stari sarmer voli tu igru,da bi ipak
ugasio svetlost..pustivsi
mesecini da mutno svetli.. Posustaje u jesen,i sve sto se vise
priblizava zima….postaje skloniji da se daje noci…i uziva
prepusten njenim carima…
Ona posipa srebrom i zvezdama u prahu sve cega se
takne…stvarajuci nam caroliju ..
Zvezde u prahu…iskricavo prelamaju svetlost u ocima gde ljubav
stanuje.. Mirisu na toplo,na paperjaste neznosti…divlje
strasti…senzualna mazenja…i na slatko…
Noc je dama koja uvek ima drugacije lice,u zavisnosti od
raspolozenja,prilike, i dana kojeg zeli oboriti s’ nogu.
Nijedan Dan nije isti,iako poneki bas lice jedan na drugi…Svaka je
noc razlicita i carobna na nacin koji je cini
jedinstvenom…drugacijom
od svih…pa i kad vam se ucini da su sve iste…pogledajte
srcem…videcete razliku..
Upletena u granje nasih snova,istkace najlepse bajke za velike i
male…nas..
Sanjajmo…Snovi su zacin koji daje slast zivljenju,kao licidersko
srce sto u svom ogledalcu prelama zelje..a nasim likovima daje
mekocu..
Laka vam ova noc…obavijena oko sveta poput najfinije paukove
mreze..ukrasene dijamantima rose..
Tamo se uhvate nekad’ nasi snovi i ostaju za nezaborav…
Sanjajmo…
Sve se svodi na cekanje.
Da dodje, da prodje, da ode, da dodje…..Stojis, sedis, lezih, hodas, places, smejes se i cekas. Da se nesto desi, da se nesto ne desi, da nesto sto brze prodje, da nesto nikako ne prodje, da neko dodje, da neko ode, da neko progovori, da neko zacuti, da dejstvo krene, da prestane, da se upali zeleno, da padne noc, da osvane jutro, da stigne rezultat, da provri voda za kafu, da ode posta, da zazvoni telefon, da prestane da zvoni, da zahladi, da otopli, da okrecis stan, da se osisas, da dodje ciklus, da ne dodje, da dodje beba, da legne plata, da se red na kasi pomeri, da udjes kod lekara, da odes na more, da dodje bus, da zavrsis skolu, fax, da se zaposlis, da odes u penziju, da umres, da se ostvare snovi…ceka se sve.
Da, zivot nosimo i vodimo mi, a ustvari je sve cekanje. I onda se probudis i docekas starost, i zelju za zivotom, tad je najveca, i zelju za zdravljem, tad je najjaca…tad se ima malo vremena za cekanje.
A, zivot je proveden u cekanju i ucenju strpljenja da se saceka sta god da se ceka.
Da, zivot nosimo i vodimo mi, a ustvari je sve cekanje. I onda se probudis i docekas starost, i zelju za zivotom, tad je najveca, i zelju za zdravljem, tad je najjaca…tad se ima malo vremena za cekanje.
A, zivot je proveden u cekanju i ucenju strpljenja da se saceka sta god da se ceka.
Zivot je lep
Zivot je lep... Samo smo MI cesto pesimisti ... :) Evo nekoliko recenica koje vam u nekim trenutcima mogu pomoci!
-Mozda Bog zeli da sretnemo nekoliko pogresnih ljudi pre nego sto sretnemo onu pravu osobu.Tako da kada je napokon sretnemo budemo svesni koliko moramo biti zahvalni na tom poklonu!
-Kada se vrata srece zatvore,otvore se druga,ali cesto tako dugo gledamo u zatvorena vrata,da ne primecujemo ona koja su nam se otvorila!
-Najbolja vrsta prijatelja je ona sa kojima mozete sedeti celo vece ne reci ni reci,a kada odlazite osecate se kao da je to bio najbolji razgovor u zivotu!
-Istina je da ne znamo sta imamo dok to ne izgubimo,ali je istina i da ne znamo sta nam nedostaje dok to ne nadjemo!
-Dati nekome svu svoju ljubav ne znaci i da ce oni voleti nas.Ne ocekujte ljubav zauzvrat,samo zelite da im budete u srcu,ali ako ne budete,budite zadovoljni sto je u vasem!
-Potreban je samo minut da se zaljubite,sat da vam se neko svidi,dan da nekoga zavolite,ali potreban je ceo zivot da nekog zaboravite!
-Ne idite za izgledom:moze zavariti.Ne idite za bogastvom:moze nestati.Idite za onim ko vas cini radosnim jer treba samo jedan osmeh da ulepsa los dan!
-U zivotu postoje trenutci kada vam neko toliko nedostaje,da ga pozelite izvaditi iz svojih snova i zagrliti u stvarnosti!
-Sanjajte sta zelite sanjati,idite tamo gde zelite ici i budite sta zelite biti jer samo je jedan zivot i samo jedna prilika da ucinite sve ono sto zelite uciniti!
-Imajte dovoljno srece da budete nezni i dovoljno izazova da budete jaki,dovoljno tuge da budete saosecajni i dovoljno nade da budete srecni!
-Uvek se stavite na tudje mesto-ako se ne osecate dobro verovatno se ni ta osoba ne oseca dobro!
-Najsrecniji ljudi nisu oni koji imaju ono sto je najbolje vec oni koji najbolje iskoriste ono sto imaju!
-Sreca postoji za one koji placu,one koji su povredjeni,one koji traze i oni koji se trude jer samo oni znaju ceniti ljude koji dotaknu njihov zivot!
-Ljubav zapocinje osmehom..raste poljupcima i zavrsava suzom.Svaka buducnost se gradi na proslosti:ne mozete uspeti u zivotu ako se ne oprostite od greske i ne zaboraviti slomljeno srce! -Kada ste se rodili plakali ste,a svi oko vas su se smesili.Zivite tako da kad umrete vi budete nasmeseni,a da svi oko vas placu! BUDMO ZAHVALNI STO SMO IMALI PRILIKU DA SE RODIMO I UZIVAMO U ZIVOTU!!!!!!!!!!!!ZIVOT NE BI BIO ZIVOT DA U NjEMU NE PATIMO,VOLIMO,PLACEMO,SMEJEMO SE I UZIVAMO!!!!! Ne zaboravite: GLEDAJTE POZITIVNO I VIDECETE LEPO! :)
-Mozda Bog zeli da sretnemo nekoliko pogresnih ljudi pre nego sto sretnemo onu pravu osobu.Tako da kada je napokon sretnemo budemo svesni koliko moramo biti zahvalni na tom poklonu!
-Kada se vrata srece zatvore,otvore se druga,ali cesto tako dugo gledamo u zatvorena vrata,da ne primecujemo ona koja su nam se otvorila!
-Najbolja vrsta prijatelja je ona sa kojima mozete sedeti celo vece ne reci ni reci,a kada odlazite osecate se kao da je to bio najbolji razgovor u zivotu!
-Istina je da ne znamo sta imamo dok to ne izgubimo,ali je istina i da ne znamo sta nam nedostaje dok to ne nadjemo!
-Dati nekome svu svoju ljubav ne znaci i da ce oni voleti nas.Ne ocekujte ljubav zauzvrat,samo zelite da im budete u srcu,ali ako ne budete,budite zadovoljni sto je u vasem!
-Potreban je samo minut da se zaljubite,sat da vam se neko svidi,dan da nekoga zavolite,ali potreban je ceo zivot da nekog zaboravite!
-Ne idite za izgledom:moze zavariti.Ne idite za bogastvom:moze nestati.Idite za onim ko vas cini radosnim jer treba samo jedan osmeh da ulepsa los dan!
-U zivotu postoje trenutci kada vam neko toliko nedostaje,da ga pozelite izvaditi iz svojih snova i zagrliti u stvarnosti!
-Sanjajte sta zelite sanjati,idite tamo gde zelite ici i budite sta zelite biti jer samo je jedan zivot i samo jedna prilika da ucinite sve ono sto zelite uciniti!
-Imajte dovoljno srece da budete nezni i dovoljno izazova da budete jaki,dovoljno tuge da budete saosecajni i dovoljno nade da budete srecni!
-Uvek se stavite na tudje mesto-ako se ne osecate dobro verovatno se ni ta osoba ne oseca dobro!
-Najsrecniji ljudi nisu oni koji imaju ono sto je najbolje vec oni koji najbolje iskoriste ono sto imaju!
-Sreca postoji za one koji placu,one koji su povredjeni,one koji traze i oni koji se trude jer samo oni znaju ceniti ljude koji dotaknu njihov zivot!
-Ljubav zapocinje osmehom..raste poljupcima i zavrsava suzom.Svaka buducnost se gradi na proslosti:ne mozete uspeti u zivotu ako se ne oprostite od greske i ne zaboraviti slomljeno srce! -Kada ste se rodili plakali ste,a svi oko vas su se smesili.Zivite tako da kad umrete vi budete nasmeseni,a da svi oko vas placu! BUDMO ZAHVALNI STO SMO IMALI PRILIKU DA SE RODIMO I UZIVAMO U ZIVOTU!!!!!!!!!!!!ZIVOT NE BI BIO ZIVOT DA U NjEMU NE PATIMO,VOLIMO,PLACEMO,SMEJEMO SE I UZIVAMO!!!!! Ne zaboravite: GLEDAJTE POZITIVNO I VIDECETE LEPO! :)
Teska su vremena prijatelju moj, znas i sam.
Nisam te izbegavao, samo sam kafanu zamenio netom. Znas kada smo nekada vilenili do zore,
sedeci za stolom i bledo gledali kako se stolovi prazne jedan po jedan. Nista se ni sada nije promenilo,
sedim nekada do rane zore, cekam da mi oci izblede, ovaj put ne od alkohola, vec od radijacije tft-a.
Nema razlike velike, nekad smo se opijali pivom, dimom kafane, galamom i umorom.
Sada nam se manta u glavi od glasne muzike sa yt-a, oci nam zakrvave ne od dima vec od svetla monitora, a glava jeci od nespavanja i suludih misli zamrsenih od silnih postova.Svako sad ima svoju kafanu, zove se drugim imenima, neko posecuje kafanu kod fb-a, neko kafanski forum, a neko chatuje.
Birtija je birtija kako god ime da joj zadenes, moze na tabli napisati biblioteka, pozoriste al unutra sluziti najgoru brlju od rakije od koje svi pobenave.I tako druze moj, kad budes mogao svrati da popijemo po koju, posluzicu ti pice po zelji, ovde bar to nije skupo, sinoc sam sa imgura skinuo litar dzoni vokera, ima se moze se brate, ovde se bar sve moze.
ZIVELI :)
Nisam te izbegavao, samo sam kafanu zamenio netom. Znas kada smo nekada vilenili do zore,
sedeci za stolom i bledo gledali kako se stolovi prazne jedan po jedan. Nista se ni sada nije promenilo,
sedim nekada do rane zore, cekam da mi oci izblede, ovaj put ne od alkohola, vec od radijacije tft-a.
Nema razlike velike, nekad smo se opijali pivom, dimom kafane, galamom i umorom.
Sada nam se manta u glavi od glasne muzike sa yt-a, oci nam zakrvave ne od dima vec od svetla monitora, a glava jeci od nespavanja i suludih misli zamrsenih od silnih postova.Svako sad ima svoju kafanu, zove se drugim imenima, neko posecuje kafanu kod fb-a, neko kafanski forum, a neko chatuje.
Birtija je birtija kako god ime da joj zadenes, moze na tabli napisati biblioteka, pozoriste al unutra sluziti najgoru brlju od rakije od koje svi pobenave.I tako druze moj, kad budes mogao svrati da popijemo po koju, posluzicu ti pice po zelji, ovde bar to nije skupo, sinoc sam sa imgura skinuo litar dzoni vokera, ima se moze se brate, ovde se bar sve moze.
ZIVELI :)
Ne ruši sve mostove
Ivo Andrić
Ne ruši sve mostove
Ne ruši sve mostove, možda ceš se vratiti.
Nisi ptica ni leptir obalom što leti,
Kad nema mostova uzalud je ceznuti,
Uzalud je shvatiti, uzalud je hteti.
Ne ruši sve mostove, možda ceš se vratiti.
Ostavi bar jedan most izmedu srca i mene.
U samoci je lakše neshvaceno shvatiti,
Mogle bi te nazad nagnati uspomene…
Ne ruši sve mostove
Ne ruši sve mostove, možda ceš se vratiti.
Nisi ptica ni leptir obalom što leti,
Kad nema mostova uzalud je ceznuti,
Uzalud je shvatiti, uzalud je hteti.
Ne ruši sve mostove, možda ceš se vratiti.
Ostavi bar jedan most izmedu srca i mene.
U samoci je lakše neshvaceno shvatiti,
Mogle bi te nazad nagnati uspomene…
U dahu
.....kada prodje lepota i sjaj, ostaje lepota, secanja.......
Još samo malo ...
Malo fali ljubav, jer dosta je bilo zime
Poželim da se derem
Ali zaboravih ti ime.
Ja ne želim da koristim
Nit `u krevet da te vodim
Želim da te ljubim, mazim, volim
Da se uz ljubav novu rodim.
Mnogo promena ne vodi ka mnogo sreće
Izvlačim maksimum od života
Ali srce to prihvatiti neće
To nije odgovor.
Nikad neće biti nešto što nije nežno
Jer ono što nije pravedno, mora biti grešno
Sva ta stvar bez ljubavi
Meni ne deluje smešno.
Nije to život bez ljubavi
To je ljubav bez života
Ali ljubav prema ničemu
Kao ljubav kad voliš skota.
Neprocjenjivo košta tvoj osmeh
Tvoje usne, kad zaigraju bez povoda
Žuri mi se da ti kažem da te volim
Iako mi nije još pružena tolika sloboda.
Ali što ću, željan sam utehe
Nadam se, naći ću je u tvom krilu
Posle toliko promašaja
I ti zaslužuješ da te netko gleda kao vilu.
Život uzima, koliko daje
Gore - dole tuga, više - manje.
♥♥♥
♥♥♥...Ponekad odlutam...Tek toliko da budem sama...Stvarno sama...Da čujem sebe, svoje misli...Ne treba mi puno vremena...Par minuta, tek toliko da kažem sebi šta želim, šta osjećam...I onda se vratim...Ponovo slušam druge, slušam tuđe želje i snove...I ponovo zaboravim na sebe...I čekam...Čekam da ponovo odlutam...♥♥♥
Krila
Secas se onih krila kojima sam letela do tvojih misli... Slomljena su. Onaj glas kojim sam veselo dozivala tvoje ime... Promukao je.One ruke koje toplo su te grlile, promrzle su. I svaki trenutak sve je tezi i tezi. Sreca je nedostizna, bezi. Ona ljubav zbog koje sam zivela... Ugasila se Onaj jedini razlog sto bese... Nema ga vise. O svaki kamen spoticem se. Svaki spoticaj novi udarac zadaje. Svaki pad iznova jace boli... I nema snage vise, ali idem dalje I nema svrhe ni nade, ali zivot me salje. Ne postoji razlog. Zivot neka svoju stazu kroji. Neka moje korake broji.Svakim korakom na rubu sam staze, svakim korakom noge na kamen gaze. I nemam snage, ali idem dalje, jer staza me ceka, a zivot me salje...
U jednoj ljubavi
U jednoj ljubavi prepunoj bola
ostala je samo priča ova.
Priča o jednoj ljubavi laznoj
nekome sigurno nimalo vaznoj.
Priča je bila veoma sretna
sve dok nije došao kraj,
tada je ljubav postala lazna
i jedan lik je ostao sam.
U ovoj priči svršetak nije sretan
niti su sretni likovi u priči,
ali znam samo jedno da
niti jedna priča mojoj ne sliči...
Staza do neba
Negde na putu u trazenju srece sam se izgubila.Negde na putu u trazenju srece naletela sam na raskrsnicu i nisam znala kuda dalje...Cula sam senke oko mene,saputale su o nekom drugom svetu. Negde sam zastala na raskrsnici i trazila pravi put.Trazila sam na kraju nesto lepo i ... oklevala.A onda,krenula prema suncu i jos lutam na tom putu i jos lutam i trazim svoju stazu do neba...
субота
Ne treba meni novi auto
da podmladim se
ni nova kuca kao dokaz
da vredim vise
Ama, bas mi nista ne treba
osim tebe
to mi na dlanu pise
Ne zelim mladju pored sebe
da mlad bih bio
dovoljan je samo osmeh tvoj
A lepse nema, ni da hocu
a znas da necu
dok zivim ti si zivot moj
Mnogi bi bili na mom mestu
koliko njih te sanja
jer meni sijas kao dukat
od svitanja do svitana
Ne trazim nagradu za hrabrost
sto te volim
dovoljan je jedan zagrljaj
Kad kazu da sam jak zbog toga
sto imam tebe
reci cu - tacno, ja sam taj
Ne zelim mladju pored sebe
da mlad bih bio
dovoljan je samo osmeh tvoj
A lepse nema, ni da hocu
a znas da necu
dok zivim ti si zivot moj
Nisam bezgrešna, ni nepogrešiva...Ne umem
da mrzim, ali znam da vratim...Ne volim laž, ali kada je potrebno, umem
da slažem...Iskrena samo za one koji zaslužuju...Naivna za one, koji
misle da mogu lako sa mnom...Glupava, kada mi nešto ne
odgovara...Pametna dovoljno, da te spustim na zemlju i još dva metra
ispod nje...U suštini, posebna a u isto vreme jednostavna....
Vratice se rode
Koji je to trenutak kada covek resi da ode, kad je dosta, sta prelije
casu? Moze li se uopste odrediti taj trenutak ili se radi o
nagomilavanju trenutaka? Kako nista ne vidimo dok nam se dogadja, uvijek
smo pametni naknadno, prolazimo kroz zivot slepi, gluvi, progledamo i
procujemo onda, onda kad je vec gotovo......
secam se...pamtim...znam to i pre no sto se zbilo secas se..pamtis...znas to i pre no sto se zbilo samo ne znamo bese li sve stvarno,ili sanjasmo predivni san,sa jedne obale sna ja,sa druge ti.............................neka pitanja jednostavno su ostala bez odgovora....
secam se...pamtim...znam to i pre no sto se zbilo secas se..pamtis...znas to i pre no sto se zbilo samo ne znamo bese li sve stvarno,ili sanjasmo predivni san,sa jedne obale sna ja,sa druge ti.............................neka pitanja jednostavno su ostala bez odgovora....
Pusti me
Pusti me samo da gledam u daljinu, da slusam ovu muklu tisinu ..dok negde u noci trazim tvoje oci...
Pusti me da ti se u zagrljaj zavucem, pa sama sebe bolom dotucem...
Pusti me da sanjam nocas tebe, da necim makar umirim sebe...
Pusti me da setam ulicama dugim, da te samo u snovima ljubim...
Pusti me da suzama umivam lice i volim neke tvoje sitnice...
Pusti me ne zatvaraj mi prozore sanjacu te do zore i ne prekidaj mi snove jedino sto imam to je od ljubavi ove...
Još jedna čarobna noć kojoj se predajem.U samoći , u svojoj sobi, slušam Balaševića, prepuštena samoći, kreće čarolija.Otvaram dušu samoj sebi i Bogu.Nižem snove u biserne ogrlice, suzama nanizane. Taktovi D-moll-a dodaju note na moju
tugu.Suze kaplju po tastaturi.Radosnice ili suze tuge, sve
jedno....Moje su.Niko ih ne vidi, niko ne čuje moje jecaje...Samo nebo
me prati.mesec obasjava puteve kojima lutam kroz snove tražeći tračak nade.Pronalazim
u nizu Zvezda jednu, baš za mene što sija.U njoj tvoje oči.Sanjam,
dišem.Stihove točim do same zore. Pronalazim
u nizu Zvezda jednu, baš za mene što sija.U njoj tvoje oči.Sanjam,
dišem.dišem punim
plućima, ushićena...lagano,
čarolija nestaje.Zraci Sunca raspršuju iluzije.Stiže sigurnim korakom
novi dan.Grabi me...A ja neću Svetlost...
Ne, ne volim Zore, ni jutra sveža. U kolotečini noći svoja sam , sama.
Carujem mislima pod okriljem tame.Ne treba mi ovo jutro. Uzmite ga....
Sedimo na steni kraj mora. Opijeni mirisom ,blaženim osećajem da smo blizu sna.Konačno sami, pobegli od ljudi. Grešni, a srećni.Pričamo o svemu onom što godinama bi nekom da kažemo, a čekali smo jedno drugo da to izgovorimo.. Pripijaš se uz mene,otkopčavaš mi haljinu.Ona pada niz moje telo.Prstima ti milujem usne,šapućem opasne reči na uho,i klizam usnama niz vrat.Ljubimo se ,vatreno,požudno,onako kako mogu samo grešnici,kad ljube zabranjeno.Toplim rukama zaranjaš medju moje grudi,pa usnama niz telo.Talasi svojim šumom nameću ritam u kom nam tela poigravaju.Dah me obara,miris tvog tela izludjuje.O Gospode, daj da traje ovaj san.Bokovi nam se prepliću.Kolenima te obuhvatam,zaranjaš u dubine mojih požuda.Vrisak se prolama kroz talase.I more je poludelo noćas zbog nas.Sladostrašće na obali mora,jednog leta,nekog trena,u nekom snu...nedosanjanom..
Slap
Slap
Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem znači moja mala kap?
Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.
Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.
Tiho, o tiho govori mi jesen
Tiho, o tiho govori mi jesen:
Šuštanjem lišća i šapatom kiše.
Al zima srcu govori još tiše.
I kada sniježi, a spušta se tama,
U pahuljama tišina je sama.
Zivot je tren
Zivot je tren.Samo treptaj,tek bljesak necega.I to malo sto bas morate biti i zli i pakosni i nanositi nepravdu, kad je to potpuno besmisleno i kad ce nam uskoro svima nad telima sustati lisce. Sreca je nesto u vama, kad dobro u vama ozari vam lice,osmeh srece,kad volite i kad nekom pomognete. Sreca je tako blizu, izbor je vas, dobar ili los covek, zelim vam da se pogledate u ogledalo....... Il da se bar jos jednom zaljubite..........
Crvena ruza
Dozvolite mi da vam ispricam jednu pricu.Uostalom, treba da znate da ja mnogo volim da pricam price zato sto imam tako dobre citaoce kao sto ste vi. Danas cu vam pricati pricu o ljudima sa crvenom ruzom a vi cete, verujem, i iz ove price moci da izvucete neki koristan zakljucak. Ne znam da li ima medju vama onih koji dobro poznaju Njujork jer dogadjaj se zbiva u Njujorku negde kada je rat, II svetski rat zavrsen. Dogadjaj se dogadja na Glavnoj Centralnoj Stanici u Njujorku. O cemu se u stvari radi? Radi se o jednom mladicu, mladom coveku koji je na Glavnoj Centralnoj Stanici u Njujorku trazio osobu koju nikada nije video a koju je voleo. Naime, o cemu se radi: ovu pricu sam procitala u jednoj knjizi i toliko je zanimljiva pa bih je kvarila i oduzimala
od drazi ako bih to ispricala. Zato, dozvolite mi da taj deo procitam.
Osoba, mladic je oficir i njegovo ime je Dzon Blanckort."Ustao je, kaze, sa svoga sedista sa klupe na kojoj je sedeo na Glavnoj Centralnoj stanici u Njujorku , zategao svoju vojnicku uniformu i poceo da pazljivo posmatra masu ljudi koja se kretala kroz veliku Glavnu Centralnu Stanicu u Njujorku. Trazio je devojku koje je njegovo srce poznavalo ali ciji lik nije mogao da zna. Devojku sa crvenom ruzom. Njegovo interesovanje za ovu devojku pocelo je 13 meseci ranije u jednoj biblioteci na Floridi. Kad je sa police uzeo jednu knjigu, zainteresovao se ne za onim sto je bio sadrzaj te knjige, sa tekstom u toj knjizi, vec sa zabeleskama koje su se nalazile na margini skoro svake stranice. Bio je to vrlo lep rukopis i on je zakljucio da iza tog rukopisa stoji jedno bice koje je promisljena dusa i jedan duboki um.....
Na prvoj strani knjige nasao je cak ime i prezime prethodnog vlasnika. To je bila gospodjica Kolis Mejhel. Potrosio je dosta vremena i truda i pronasao je cak i njenu adresu. Zivela je u gradu Njujorku. Napisao joj je pismo u kojem se pretstavio i pozvao je da se dopisuju. Sledeceg dana, dogodilo se, da je bio stavljen u brod i odvezen u Evropu kao vojnik na front Drugog svetskog rata. Sledece cele godine i jos jednog meseca, dakle 13 meseci, dvoje se dopisivalo i upoznavalo preko pisama. Svako slovo padalo je na plodno tlo. Zapocela je romansa. Blancard je u jednom pismu, pri kraju 13 meseci zatrazio sliku ali devojka je odbila da je posalje. Njemu je to bilo jos privlacnije. Ona je smatrala da, ako je on zaista zainteresovan, nece puno znaciti za njega kako ona izgleda.Kad je dosao konacni dan da se vrati iz Evrope sa fronta, dogovorili su se za njihov prvi sastanak. U 7 sati uvece na velikoj Glavnoj Centralnoj Stanici u Njujorku. " Prepoznaces me", - pisala je devojka" - po crvenoj ruzi koju cu nositi na mom reveru."
I tako, u 7 sati uvece on je bio na stanici i trazio ocima devojku koju je njegovo srce volelo ali cije lice nikada do tada nije video. I sada, autor knjige, "Ljudi sa crvenom ruzom" kaze, dopusticu da sam Blancard prica sta se na stanici dogodilo prilikom susreta. "Mlada osoba isla je prema meni; bila je visoka i vitka . Njena plava kosa padala je u uvojcima na ramena , njene oci su bile plave kao neki cvetovi. Crte lica bile su besprekorne i njene usne su odrazavale cvrstinu ali i odlucnost. Obucena je bila u svetlozeleni kostim i izgledala je kao prolece koje je ozivelo. Krenuo sam ka njoj potpuno zaboravivsi da ona na reveru svog odela nema crvenu ruzu. Dok sam joj prilazio mali provokativni osmeh je presao preko njenih usana i rekla je samo: "Mornaru, da li ti i ja idemo u istom smeru"."Skoro nekontrolisano, - pise mladic dalje, - nacinio sam jos samo jedan korak ka njoj a onda, tacno iz nje , ugledao sam Polis Mejhel, osobu koja je na svom reveru imala crvenu ruzu. Stajala je upravo nekako iza ove prekrasne devojke. Na sebi je imala prosedu kosu koja je bila sakupljena i pritisnuta vec iznosenim sesirom. Bila je okruglog lica a i tela, isto tako. Na nogama su bile cipele sa niskim potpeticama. Devojka u zelenom kostimu odlazila je vrlo brzo.Osetio sam se u tom trenutku kao da sam se razdvojio na pola. Tako me je zelja vukla da sledim devojku u zelenom kostimu ali ipak moja teznja za zenom ciji je duh tako bio spojen s mojim i obuzeo moj, bila je tako duboka. I ona je tu stajala. Njeno bledo i okruglo lice bilo je plemenito i osecajno; njene sive oci su imale svetlucavi i svetli sjaj.
Nisam oklevao. Podigao sam u svojoj ruci knjigu sa sivim koricama - to je bio znak prepoznavanja sa moje strane. I sada sam shvatio da to i ne treba da bude ljubav vec nesto posebno, nesto cak i bolje od ljubavi. Prijateljstvo za koje sam bio i morao biti uvek zahvalan. Ispravio sam se kao pravi vojnik , otpozdravio i pruzio knjigu zeni, a dok sam govorio, osecao sam neku gorcinu razocarenja. Ja sam porucnik Dzon Blancard a vi biste morali biti gospodjica Mejhel. Tako mi je drago da smo se nasli ovde na ovoj stanici.Da li biste prihvatili da vas izvedem na veceru?" Zenino lice se rasteglo u prijatan osmeh."Ja ne znam sta sve ovo treba da znaci, mladicu" - odgovorila je. " Ali mlada dama u zelenom kompletu koja je upravo ovuda otisla, zamolila me je da stavim ovu crvenu ruzu na moj kaput. I rekla je da ako me pozovete na veceru, da vam kazem da vas ona ceka u velikom restoranu preko puta. Ona je kazala da mene upotrebljava kao neku vrstu testa." Nije tesko razumeti mudrost ove devojke, gospodjice Mejhel. Prava vrednost ljudske duse se vidi u odgovoru na neprivlacno. Neko je napisao: "kazi mi koga volis i ja cu ti kazati ko si". Ko nosi crvenu ruzu? Obicno oni koji nisu za primecivanje.Obicno oni za koje mislimo da ne treba da nose crvenu ruzu. Da li ste se ikada pitali kako postupamo sa njima, u nasim svakodnevnim kontaktima. Da, sa onima koje svaki dan srecemo sa crvenom ruzom na reveru...
Na prvoj strani knjige nasao je cak ime i prezime prethodnog vlasnika. To je bila gospodjica Kolis Mejhel. Potrosio je dosta vremena i truda i pronasao je cak i njenu adresu. Zivela je u gradu Njujorku. Napisao joj je pismo u kojem se pretstavio i pozvao je da se dopisuju. Sledeceg dana, dogodilo se, da je bio stavljen u brod i odvezen u Evropu kao vojnik na front Drugog svetskog rata. Sledece cele godine i jos jednog meseca, dakle 13 meseci, dvoje se dopisivalo i upoznavalo preko pisama. Svako slovo padalo je na plodno tlo. Zapocela je romansa. Blancard je u jednom pismu, pri kraju 13 meseci zatrazio sliku ali devojka je odbila da je posalje. Njemu je to bilo jos privlacnije. Ona je smatrala da, ako je on zaista zainteresovan, nece puno znaciti za njega kako ona izgleda.Kad je dosao konacni dan da se vrati iz Evrope sa fronta, dogovorili su se za njihov prvi sastanak. U 7 sati uvece na velikoj Glavnoj Centralnoj Stanici u Njujorku. " Prepoznaces me", - pisala je devojka" - po crvenoj ruzi koju cu nositi na mom reveru."
I tako, u 7 sati uvece on je bio na stanici i trazio ocima devojku koju je njegovo srce volelo ali cije lice nikada do tada nije video. I sada, autor knjige, "Ljudi sa crvenom ruzom" kaze, dopusticu da sam Blancard prica sta se na stanici dogodilo prilikom susreta. "Mlada osoba isla je prema meni; bila je visoka i vitka . Njena plava kosa padala je u uvojcima na ramena , njene oci su bile plave kao neki cvetovi. Crte lica bile su besprekorne i njene usne su odrazavale cvrstinu ali i odlucnost. Obucena je bila u svetlozeleni kostim i izgledala je kao prolece koje je ozivelo. Krenuo sam ka njoj potpuno zaboravivsi da ona na reveru svog odela nema crvenu ruzu. Dok sam joj prilazio mali provokativni osmeh je presao preko njenih usana i rekla je samo: "Mornaru, da li ti i ja idemo u istom smeru"."Skoro nekontrolisano, - pise mladic dalje, - nacinio sam jos samo jedan korak ka njoj a onda, tacno iz nje , ugledao sam Polis Mejhel, osobu koja je na svom reveru imala crvenu ruzu. Stajala je upravo nekako iza ove prekrasne devojke. Na sebi je imala prosedu kosu koja je bila sakupljena i pritisnuta vec iznosenim sesirom. Bila je okruglog lica a i tela, isto tako. Na nogama su bile cipele sa niskim potpeticama. Devojka u zelenom kostimu odlazila je vrlo brzo.Osetio sam se u tom trenutku kao da sam se razdvojio na pola. Tako me je zelja vukla da sledim devojku u zelenom kostimu ali ipak moja teznja za zenom ciji je duh tako bio spojen s mojim i obuzeo moj, bila je tako duboka. I ona je tu stajala. Njeno bledo i okruglo lice bilo je plemenito i osecajno; njene sive oci su imale svetlucavi i svetli sjaj.
Nisam oklevao. Podigao sam u svojoj ruci knjigu sa sivim koricama - to je bio znak prepoznavanja sa moje strane. I sada sam shvatio da to i ne treba da bude ljubav vec nesto posebno, nesto cak i bolje od ljubavi. Prijateljstvo za koje sam bio i morao biti uvek zahvalan. Ispravio sam se kao pravi vojnik , otpozdravio i pruzio knjigu zeni, a dok sam govorio, osecao sam neku gorcinu razocarenja. Ja sam porucnik Dzon Blancard a vi biste morali biti gospodjica Mejhel. Tako mi je drago da smo se nasli ovde na ovoj stanici.Da li biste prihvatili da vas izvedem na veceru?" Zenino lice se rasteglo u prijatan osmeh."Ja ne znam sta sve ovo treba da znaci, mladicu" - odgovorila je. " Ali mlada dama u zelenom kompletu koja je upravo ovuda otisla, zamolila me je da stavim ovu crvenu ruzu na moj kaput. I rekla je da ako me pozovete na veceru, da vam kazem da vas ona ceka u velikom restoranu preko puta. Ona je kazala da mene upotrebljava kao neku vrstu testa." Nije tesko razumeti mudrost ove devojke, gospodjice Mejhel. Prava vrednost ljudske duse se vidi u odgovoru na neprivlacno. Neko je napisao: "kazi mi koga volis i ja cu ti kazati ko si". Ko nosi crvenu ruzu? Obicno oni koji nisu za primecivanje.Obicno oni za koje mislimo da ne treba da nose crvenu ruzu. Da li ste se ikada pitali kako postupamo sa njima, u nasim svakodnevnim kontaktima. Da, sa onima koje svaki dan srecemo sa crvenom ruzom na reveru...
...tiho u sobi
...tiho u sobi svojoj....
zagrlih suzom noc.....
zagrlih kisu....
sto znala sam sa vetrom ce mi doc....
spustila sam tiho zavesu tisine...
bez dodira bez daha....
tiho... bez zraka.....
sa knedlom u grlu i suzom u oku...
skinuh masku probodenog osmeha
sto krv od boli i iz nje kapa....
spustih tiho zavesu....
ne, ne bojim se nicega...ni mraka...
samo secanja....sto navalise....
mnome da lete ko orkani i oluje....
i vetrove...sto
zamrsise mi u tren kose....
pa me me na obale tuge nemilosrdno nose...
naterase u oci suze....
i boli....
i zabolise me noge bose...
snivam, a placem snove
poslednje mirisne ruze....
i dok se nizu kisne kapi....
guram tuzne reci po papiru....
neispisane ..neizrecene.....
dodire i poljupce...
reci tisinom i ljubavlju natopljenje....
i ulazim u neke tamne hodnike tuge...
vec dugo sve noci su neispavane ,duge....
oblivene suzama sa moga jastuka....
nespokojem ....
i tamo negdje gdje se more na nebu spaja....
saljem ti reci zagrljene tisinom....
neka ih kapi kise tiho tebi nose.....
tamo gde je plava modrina mora....
tamo gde je ljepota oceana i raja...
tamo neka se moja i tvoja tisina..
suzom spaja....
u mom srcu....
i dalje roza ruza srece...ce cvasti....
u snovima svojim..
zauvijek
tebe za sebe cu krasti..
Jesi li sam veceras?
Jesi li sam veceras
da li ti nedostajem veceras
Da li ti je zao za recimo
san?
Da li ti secanje luta
sve do mora i jutra na obali
gde sam prespavala
Da li ti stvari u sobi gube vrednost i blijede
Da li zuris u svoja vrata i cekas na mene
Je li ti telo puno bola
kazi duso
jesi sam ove
noc?
Pitam se jesi li sama večeras
Ponekad čujem da je svijet pozornica
I da svatko dobiva po zasluzi.
Kao sto to pjesnik reče
Sudbina se poigrala udijelivši mi ljubav s tobom
moja draga.
Scena prva: Naš susret
Zavolio sam te na prvi pogled
Ti si znala svoj put
Ne gubeći iz vida sto želis
Ko bi reć;
A onda scena druga:
Izgledala si promijenjeno igrala čudno
A da ja nikada ne saznam zašto
Dušo lagala si kad si rekla da me voliš
a ja nisam imao razloga da ti ne vjerujem, jer
to je to.
No ja ću radije živjeti bez tebe
nego slušati tvoje laži
pozornica je onamo
ja stojim sam sa prazninom svuda oko sebe
ti se vjere mi više nećes osladiti
a ja znam da je vrijeme
i da se zavjesa spušta.
Je li ti
tijelo puno bola
da li te zebe oko stola
kaži dušo
jesi li sama ovu
noć?
Vecna ljubav
Deda i baka su se posvadjali. Baka je bila toliko ljuta da nije htela da razgovara sa njim. Iduceg je dana deda zaboravio na svadju.
Ali se baka uopste nije obazirala i nije htela da govori. Sta god bi on
ucinio da progovori, ostalo bi bez uspeha. Baka je, jednostavno,
cutala. Deda je, napokon,
poceo da pretura po policima i ladicama. Trajalo je to nekoliko minuta i
baka vise nije mogla da cuti: "Sta to trazis, za ime Boga"? "Hvala
Bogu! Nasao sam", odgovori deda s'nestasnim osmehom "Tvoj glas"!
Kad ispustiš čašu ili tanjir na sto, začuje se glasan zvuk. Kad se razbije prozor, pukne noga stola, ili kad slika padne sa zida, začuje se buka.
Ali kad pukne srce,nastane tišina… Pomislili bi da će nešto tako vazno
napraviti najveću buku na celom svetu. Ali ne.. Čuje se samo muk, i gotovo poželite čuti neku buku koja bi skrenula paznju s boli…
Zivot te nece maziti
I kada pozelis plakati, ti se nasmej...I kada osecas da se lomis, ti pogledaj visoko...I kad vidis da ti sreca odlazi, ti stavi zivot na kocku...I kada vidis da gaze po tebi, ti se digni
s poda... I kada vidis da ljubav odlazi, ti je pusti da ide...Zivot te
nece maziti... Ne dopusti da budes lutka, ne dopusti da ljudi kazu da si
bila kukavica jer to bi bilo kao da se nisi ni rodila... Digni glavu visoko, nasmej se tuzi, suzama prkosno pogledaj gore... I sto god te u zivotu ceka, ti budi svoja... SAMO CES TAKO POSTATI JAKA
Zovem se LJUBAV!!!!!!!!!
Postojala sam pre nego sto je bilo sta postojalo u Univerzumu, postojala sam pre nego sto je postojala priroda, postojala sam pre nego sto je postojao covek. Bila sam usamljena, htela sam da podelim sve ovo sto nosim sa sobom kroz nebrojene vekove i stvorila sam svet koji sam htela da se mojim imenom zove.Uvukla sam se u more i jezera, u reke i potoke, u planine i beskrajna polja, u sume i proplanke. Ja sam ona u kojoj se umivate, ja sam ona u kojoj lice svoje ogledate, ja sam ona koju udisete.Volim da dodem iznenada, kada se ne nadate, volim da vam oduzmem dah, volim da vam oduzmem
moc govora.Volim da vam srce brzo zakuca, da vam kolena klecaju, da
cesto izgovarate suvisne recenice.Volim da zbog mene radite
nepromisljene stvari, da se smejete kao deca, volim da setate livadama i
berete neko cvece.Volim da ste radosni zbog mene, volim da zbog mene
pevate, volim da zbog mene pesme pisete, da zbog mene price izmisljate
kojima ni jedna bajka ravna nije.Ali sam tuzna kada me se bojite. Tukli ste me, mucili, zatvarali u tamne kleti, izbacivali iz hramova, ostavljali me gladnu i zednu, zaklanjali ste sunce od mene, slali vecne kise i tmurne oblake, krali ste duge od mene. Vezivali ste me lancima, niste mi dali da se sirim i razvijam, govorili ste cak i da ne postojim.....
Niste verovali u mene, izmisljali ste strasne stvari samo da prikrijete moje ime, palili ste, pljackali ste, ubijali ste.Ali sve sam zbog vas izdrzala.Nisam se bunila, plakala sam u tajnosti da me ne vidite nesrecnu, da vas ne rastuzim. Sve lance sam pokidala, sve sam oblake rasterala, neprijemetno, tiho i tajno, da mi se ne prepadnete naprasno. Sunjala sam se kao mio lopov oko vasih srca, omeksivala ograde koje ste postavljali i mislili ste da vam se nece moci nikada vise ukloniti. Brisala sam vam
suze sa lica kada ste mislili da vam ih nema ko obrisati, terala na
smjeh kada ste mislili da cete vecno plakati, terala vas na govor i tada
kada biste se zarekli na vecno cutanje.Ne bojte se.Primite me u svoje dvorove, otvorite mi vase hramove. Primpremite sudove duse svoje da vam ih napunim radoscu i veseljem.
Ja cu biti vasa molitva, ja cu biti vas vid kada ne vidite, ja u biti
vas sluh kada ne cujete, ja cu vas nahraniti kada ogladnite, ja cu vas
napojiti kada ozednite. Ja cu biti vasa svetlost u mraku, ja cu biti put
po kojem cete hoditi kada budete mislili da prolazite nepoznatim
predelima.Ne bojte se. Otvorite srce i primite me u sebe. Jer sam tu. Jer postojim.Zovem se Ljubav, samo me pozovite i bicu tu.
Пријавите се на:
Постови (Atom)
Истакнути пост
-
Predajem ti ovo srce malo, isprekidano,povredjeno, ali ipak zna da voli... Čuvaj ga u zagrljaju svome, hrani ga toplinom svojom, večno ...
-
Koji ste cvet po horoskopu? 01.01.-10.01. ŽUTI NARCIS Ovaj cvet simboliziije leto, toplinu i otvorenost. Uprkos prvom utisku da ste ...