петак

Mirisala je na Indiju

... Mirisala je na Indiju, na breskvu, na izvor, biseri su virili iz tek odškrinute školjke njenih usana, osetio sam u bradi laki drhtaj, jeku jedne davne groznice, za koju sam mislio da umire kad te obuzme, i da se više ne može vratiti ako je jednom preboliš.
 Da, želeo sam je. Još kako sam je želeo…
 Dodirnuo sam joj mali prst na nozi, bezuspešno pokušao da nadlanicom uklonim beleg iz detinjstva sa njenog levog kolena, udubio se u cudni raspored sicušnih mladeža na tilu vitkih leda…
 I trgao se. Uplašen…
 Koliko to na njoj ima tajnih mesta koja bih želeo da poljubim?
 Ali, ne sad. Jednom. Možda…
 Ja sam momak staromodan. Prevazidjen. Po mojoj religiji, moja želja je samo pola želje…
 Lepo sanjaj, mali mišu nabareni. Ko zna da li ceš mi ikad više biti tako blizu? Možda cu se kajati, možda cu jednom morati da se napijem svaki put kad se setim ove noci…
 Neka…
 Ako ikad budemo spavali zajedno, to ce biti onako kako sam zamislio. I kako Bog zapoveda. I niko nece spavati za vreme tog spavanja…
 Laku noc, njene pospane oci…



Нема коментара:

Постави коментар

Ovaj obrazac služi za slanje komentara i poruka ako Vam je potreban neki vid kontakta sa korisnicima.

Истакнути пост

Nisam ja za ovaj svet 🙄