субота

Vreme je praznika, nocas je tisina blazena
Ispred mene prostire se ulica prazna
Koracam besciljno i bez osmeha...

Medju svojim prstima trazim ostatke dodira
U mislima slike stare mesaju se , naviru secanja
Na dane one kad nas je pratila sreca

Znam gde bih te mogla naci, ali te necu potraziti

Drugi si covek , nisi vise onaj stari
I ne bih da ti tvoj novi zivot kvarim

Osmeh taj pricinjavao mi je nevidjenu srecu

Ogledalo mi je bilo u tvom oku, to nikad zaboraviti necu
Postali su hladni oni topli zagrljaji koje si poklanjao samo meni

Nocas molim reke na trenutak da stanu

Satove , da prestanu da kucaju
A vetrove da mi samo na kratko tebe onog starog vrate...

Robert Luis Stivenson



Jedan tren....

Od ulaza do izlaza
jedan tren.
U njega stane sve.
Svi snovi,
odsanjani
nedosanjani
neodsanjani.
Sve želje
nadanja
moranja
trebanja
traganja
Jedan tren.
U njemu
sve radosti
nježnosti
ljubavi
tuge
žalosti
slabosti.
Jedan tren
i u trenu treptaj
i trepavica u oku
što uvijek pomalo žulja.
Valjda to tako mora.
Vladajte balansirano u sledećoj godini sa 4 elementa života,
Svetlošću, Vodom, Vazduhom i Zemljom,

da biste procvetali esencijom dobrote !
 
Srecna Nova Godina 2012

 ╭━━━╮╭━━━╮┈┏┓╭━━━╮ ┗━━╮┃┃╭━╮┃┏╯┃┗━━╮┃ ╭━━╯┃┃┃┈┃┃┗┓┃╭━━╯┃ ┃╭━━╯┃┃┈┃┃┈┃┃┃╭━━╯ ┃┗━━┓┃╰━╯┃┈┃┃┃┗━━┓ ┗━━━┛╰━━━╯┈┗┛┗━━━┛


Sve nešto čeprkam po glavi, hoću da pronadjem neke „nikada izrečene reči čestitanja“, pa ne umem. Zato ću vam poželeti SREĆU, u svakom obliku, ili, bolje rečeno, kako je vi zamišljate. Poželeću vam, ZAISTA, da budete zdravi, ma kako to zvučalo otrcano. Onaj, ko je preležao tešku bolest i ozdravio, zna da ceni zdravlje. Da mu verujemo na reč i ne proveravamo!

петак

TI ostani!

Ostani,pozelim li ikada plakati bez razloga i biti tuzna iako bih trebala biti srecna,ili gledati u prazninu satima i cutati.Molim te,budi uz mene ne postavljaj previse pitanja,i ne trazi da opravdavam zasto.Ne pitaj me nista,samo me zagrli...i daj da osetim da trajes sa mnom,da dises pored menei da me shvatas.Samo mi pru...zi ruku,i oseti drhtaj koji se penje mojim rukama i ovaj nemir koji me otima,oseti,jer moj ce dodir biti dovoljan da razumes sve bez ijedne reci,moj dodir mora biti dovoljan da otkrijes da se bojim,jako,molim te samo,budi uz mene,ne odlazi jer ne znas sta mi je danas,ne napustaj me jer ne znas sta da mi kazes, ne okreci ledja zato sto ti nisu jasne moje suze,ne pustaj mi ruku zato sto ne zelis slusati,ne ostavljaj me samu jer mislis da mi ne mozes pomoci,ne dopustaj da potonem jer ti zelis otici.Ostani i onda kada mislis da nemas razloga i onda kada je najteze ostati i onda kada bi svako odustao...TI ostani!

Ne daj nas....

Ne dopustaj da me spustaju na dno, da me pritiskaju sa svih strana, vec stani ispred mene, zastiti me recima, pesnicama, zubima.Zastiti moju dusu, zagrli dete u meni. Ne dozvoli da me uniste. Stani ispred mene i reci da ne moze, jer imas zadatak da me cuvas i pazis!Stani hrabro pred njih i reci da me volis i da nista u zivotu nece uspeti da nas unisti. Vrisni snazno da sam smisao tvog zivota i da jedino ja umem da te shvatim kao celinu. Reci glasno i jasno da sam ti potrebna i da nemaju nikakvo pravo da me otmu tebi. Reci im slobodno da sam tvoja, da ti pripadam dusom i telom i da me nista drugo ne zanima....Reci im da me jedino ti cinis srecnom....Reci im, i ne daj nas...."

Srodne duse

Negde na planeti zemlji, rodi se neko ljudsko stvorenje. Na istoj planeti nekoliko godina kasnije u nekom drugom kraju rodi se još jedno ljudsko stvorenje.
Oni rastu , raduju se životu , igraju u svojim dvorištima , dečak kao stariji počinje da ima neka nova interesovanja i po prvi put počinje da vuče devojčice za kike.
U drugom gradu , na drugom mestu , devojčica , oblači svojim lutkicama haljine.
I kako vreme prolazi oni izrastaju u momka i devojku . On se zaljubljuje u neke devojke u svom gradu , a ona voli momka iz svog mesta.

U svakom trenutku njihovog izrastanja , pogledi na svet su im slični , ona voli što i on , a on bi uradio ono što bi ona želela. Ali oni ne znaju da postoji onaj drugi , ona i on.
Jednom se čak i desi da budu u istom gradu i da možda i prođu jedno pored drugog. Možda se i ne primete ili jednostavno se njihovi pogledi ukste na tren i zaborave.

On se ženi sa ženom koju voli i koja mu rađa decu. Ona se udaje za momka svojih snova i rađa mu prekrasnu decu. Godine prolaze , a oni i dalje ne znaju jedno za drugo i nisu ni svesni koliko su bliski , a koliko su daleko.

I onda jednog dana , na peronu slučajnih susreta on sreće nju. Kao da je poznaje od detinjstva , a prvi put se vide. Ona , prosto ne veruje da je susrela nekoga za koga je mislila da ne postoji. Da.... to je bio ipak susret srodnih duša. Mnoge od njih se i ne susretnu u životu.
Neću vam pisati moguće nastavke susreta srodnih duša. Ostavljam Vam da ih vi sami po vašem nahođenju završite.
Ali želim reći da svako ima svoju srodnu dušu , samo je pitanje dana i vremena da li će se sa njom pronaći.
Ljudi žive svoje živote , i prožive , a i ne znaju da u nekom gradu , zemlji na ovom svetu živi njihova srodna duša.
Neki dožive da pronađu srodnu dušu. Većina je ne nadje nikada.

Nije mi ništa ...

Nikada nećeš razumeti tu prazninu u mom Srcu.
Nikada je nećeš znati zagrliti, ispuniti.
Nikada nećeš znati razumeti tu maglu u mom pogledu.
Kad odlutam, kad zastanem u pola reči, u pola koraka.
Uvek ću ti ostati daleka.
Uvek ću ti odgovoriti :
"Nije mi ništa."
A svašta mi je...
Tu u mom Srcu se kruni jedna bajka, tu u mom Srcu se ruši jedan grad, tu u mom Srcu fali jedan zagrljaj.
Postoje zemlje u koje nikada neću kročiti i ne žalim za tim.
Žalim za jednom koja više ne postoji.
Postoje ljudi koje nikada neću sresti i ne žalim za tim.
Žalim za onima koje sam sretala, a sada su daleko.
Ma, nije mi ništa...
A svašta mi je...
Donesu dani neke čudne oblake u moju glavu.
Senke mi igraju po zidovima.
Sećanja me ophode čitavog dana.
A Srce ludo čuva te dragocene suze duboko u džepu, suviše dragocene da bi se prosipale uzaludno, suviše dragocene da bi se poklanjale svakom.
Ne, nije mi ništa...
A svašta mi je...
U mojoj glavi jedan maleni repati đavo stanuje.
Izokrene mi svaki trenutak, poseje sumnju, uprlja svaku tuđu reč i onda se kikoće kao nevaljalo dete.
Šapuće mi pogrešne reči na usne, povlači pogrešne konce mojim pokretima.
Đavo je to, zna kako da mi pokvati trenutak.
Nije mi ništa...
A svašta mi je...
Kada bi samo nekako znao kada da ćutiš, a kada da pričaš.
Kada bi samo nekako znao da je sve što trebam zagrljaj, onaj najduži, onaj najjači.
Kada bi samo nekako znao da je sav taj prkos u meni samo moga Srca štit.
Kada bi samo znao da je moj dom u tvom Srcu i ćutao dugo, dugo ... i grlio me jako, jako ... i voleo me ludo, ludo ...
Zato me ne pitaj više šta mi je, kad nikada nećeš znati...

Nije mi ništa ...

четвртак

Svu svoju snagu izmerices u tome
koliko si u stanju da izdrzis samocu.
Svu svoju jacinu prepoznaces po tome
koliko si u stanju da prebrodis teskoce i trenutke.
Jer trenutak je tezi, duzi i stasniji od vremena i vecnosti.

Snovi

Veruj u svoje snove...mozda neki od njih cekaju svoj trenutak...
...mozda za neke nedostaje samo jos jedna kockica....
...da bi se carobni mozaik sklopio...

уторак

Kosovo

I ovog proleća krvavih ruku "prijatelji" dolaze,
da otmu,
da cvet moje duše zgaze.
Dolaze nadmeni, kao ono malo pre,
besni što smo tu, na Balkanu,
što u svakom svom danu
čuvamo Dečane, pevamo pesme,
dolaze da narede da se to nesme.
Samo malo pre su,
od naših kuća napravili zgarišta,
od naših heroja - zločince.
Dostojanstvo hteli da pretvore u strah,
da unište svako naše utočište.
Pa ne može to u isti mah
da domovina ostane bez ognjišta
i da nam kažu da to nije ništa.
Kosovo nas vekovima diže, snaži,
i Kosovo nikad neće biti tudjina-
ko god da njime gazi.
To je duga, ponosna priča,
to je suština moga bića.
Niko nesme da kaže da Srba tu neće biti više.
Gračanice - danas za tebe kuca osam miliona srca.
Ni jedna granica iz moje duše nemože da te izbriše.
Uprkos tudjeg veselja i slavlja,
dok mojim venama krv predaka teče,
Srbija će imati boju dostojanstva
i sva Kosovska prostranstva nosiće miris pravoslavlja.
Navikla da te nedam, branim,
ali ne da gubim -
Srbijo, svim srcem te ljubim...

понедељак

Ne razumes ti to duso moja,kako je tesko biti na brodu koji tone,a nemati cak ni slamku da se uhvatis,da pokusas da se spases...ne shvatas ti to duso moja,kako je tuzno nemati nekoga da mu se nasmesis dok tones polako u sigurnu tamu i prazninu....ne,ne znas ti to...kako porazno zvuci dok te uporno lazem da umem da plivam.
Ako ti kazem da te volim ,
da li ce andjeli poleteti?
Ako ti kazem da te zelim,
hoce li leptiri oziveti?
Ako ti sapnem tajnu iz polovine mog srca,
hoces li je pricuvati u dusi?
Ako ti pozajmim dah sa usne moje,
hoces li ih pozeleti?
Ako jednom zauvjek zaspem,
hoces li me probuditi..

Jacques Prevert

Tražim pomilovanje za zgužvane misli Za one koji su izgubili I svoje srce stisli Za one koji klecaju pod teretom svog bremena I koji ne znaju da za sve treba vremena Za one koji hoće da na prečac Postignu mnogo Tražim pomilovanje za one koji bježe od života I koji su zaslijepljeni idejom Da postoji divota Jedino izvan naše planete Za one koji bježe kao dijete Kad se pred njima ukaže problem Kojem u oči treba pogledati Tražim pomilovanje za one koji sami sebe ne razumiju Nije zato što ne umiju Već zato što su se udaljili od sebe I što njihovo srce težak teret grebe Što su ga sami sebi natovarili !! ( Jacques Prevert )

Mika Antic


" Grlili ste me, a ipak niste znali gde sam. U tom očajničkom neznanju, tražili ste da odredite svoje mesto u meni. Jedno je: platiti ulaznicu, a drugo: platiti izlaz.

Sanjaj

•Ne pokusavaj vratiti jucerasnji racun i ono sto se izgubilo.Kad listovi zivota otpadnu,ne mogu se vise vratiti.Novi listovi ce porasti s novim proljecem.Zato gledaj u lisce koje zaklanja nebo,a ne ono koje je palo na zemlju,jer je ono vec postalo dio nje.Ako je jucerasnji dan izgubljen,pred tobom se nalazi danasnji.A ako su danasnji listovi otpali pred tobom je sutra.Ne tuguj za jucerasnjim danom zato sto se nece vratiti.Ne zalosti za danasnjim,jer on vec ide.Sanjaj o sjajnom suncu u sutrasnjem danu.• .rose.
Zamislite da su misli,kao kapi vode...Ako stalno ponavljate iste misli,stvarate ogromnu kolicinu vode...U pocetku je barica,pa bara,pa jezero i na kraju - okean...Ako su vam misli negativne,mozete se udaviti u moru sopstvene negativnosti...Ako su vam misli pozitivne,mozete plivati u okeanu zivota.

...naucila sam....

..naučila sam, da ne možeš nekoga natjerati da te voli.
Sve što možeš učiniti jeste, da budeš neko koga se može voljeti,
Ostalo zavisi od drugih.
Naučila sam, da ako je meni stalo do nekoga,
Ne mora značiti da je i njemu stalo do mene.
Naučila sam, da su potrebne godine da bi se izgradilo povjerenje,
A samo sekunde da bi se uništilo.
Naučila sam, da se ne računa šta imaš u životu,
Nego koga imaš u životu.
Naučila sam, da mi je potrebno mnogo vremena,
Da bih postala osoba kakva želim biti.
Naučila sam, da smo odgovorni za naša djela,
Bez obzira kako se osjećamo zbog njih.
Naučila sam, da ti kontrolišeš svoje ponašanje ili
Ono kontroliše tebe.
Naučila sam, da bez obzira koliko je veza strašna i burna,
Vatra se postepeno gasi i bolje bi bilo da na njeno mjesto
Dođe nešto drugo.
Naučila sam, da imam pravo biti ljuta, ali nemam pravo biti okrutna.
Naučila sam, da se pravo prijateljstvo i na velikoj udaljenosti ne gasi,
Što vrijedi i za pravu ljubav.
Naučila sam, da ako me neko ne voli onako kako bih ja to želela,
Ne znači da me ne voli uopšte.
Naučila sam, da zrelost ne zavisi od broja rođendana, nego od iskustva
I onog što si naučio.
Naučila sam, da nije samo dovoljan oproštaj od drugih,
Nekada moraš naučiti kako oprostiti sam sebi.
Naučila sam, da se svijet neće zaustaviti, bez obzira na moju
Patnju i bol…
Naučila sam, da ne mora značiti da se dvije osobe ne vole,
Ako se svađaju, a da se vole , ako se ne svađaju.
Naučila sam, da ne moramo mijenjati prijatelje,
Ako shvatimo da se oni mijenjaju.
Naučila sam, da ne trebaš uvijek težiti da otkriješ tajnu,
Jer bi to moglo promijeniti tvoj život zauvijek.
Naučila sam, da dva čovjeka mogu gledati istu stvar,
a vidjeti potpuno različito.
Naučila sam, da oni do kojih vam je najviše stalo,
Budu prerano oduzeti...

Đ. Balasević - "Jedan od onih života"

Oni koji odaberu samo istinu, ili samo snove, znaju da od toga sreće nema. Dve osnovne životne hemikalije zato se uvek mešaju, ali to je već crna magija, i kap jednog u drugom često je premalo, a dve kapi često su previše. Malo ko nalazi meru, ali svi pokušavaju, i to je najvažnije. A posebni, čarobni i nevidljivi ćup u kom se mućkaju istine i laži, stvarnost i snovi, naziva se ponekad i Mašta. U tom Ćupu je
štos...Kada ono prestaje detinjstvo? Kada ti neko prvi put na ulici kaže "Vi"? Kad zaplešeš na maturskom balu, kad položiš vozački, kad kupiš prvi kurton u apoteci? Ne zna se tačno... Ja mislim da prestane,
kad ostaneš bez Ćupa. Kad dozvoliš da ti ga uzmu, ili ga, ne znajući da ga koristiš, sam razbiješ..."

Đ. Balasević - "Jedan od onih života"

уторак

Blog

"Blog je vrsta Internet-dnevnika, u svetu uveliko prihvaćen model povezivanja Internet-korisnika. Blog je skraćenica od engleske reči weblog i može se prevesti kao mrežni dnevnik. Reč je o je veb-stranici na kojoj neko hronološkim redom beleži svoja razmišljanja i stavove. Svaki blog ima ime, koje mu dodeli vlasnik, i ko god to želi hoće može ući na bilo koji blog i komentarisati njegov sadržaj."


Dobra ideja, možeš da budeš bilo ko i da kažeš bilo šta. Stvari koje želiš i kojih se plašiš ili koje nemaš i ne želiš da kažeš... Interesantno je što to mogu drugi da vide i napišu mišljenje.


Pa ako je tako, po nekoj definiciji, mogla bih da počnem.

Neko je jednom rekao

Prilično utopističke reči,ali lepo zvuči

Radi, kao da ti novac neće trebati

Voli,kao da te niko nikad nije razočarao

Pleši,kao da te niko ne gleda

Pevaj kao da te niko ne čuje,

Živi,kao da je raj na
zemlji.

...my love...

Samo sam jednom iskreno volela.. samo sam jednom svoju ljubav dala... samo jednom sam plakala glasno... i njegovo ime...cele noci zvala... O vrati se milo moje...srce te zove stavi glavu na moje grudi..cuj otkucaje ove... Nikada nikog voleti necu...samo tebe znaj a zivot sa tobom je i pakao i raj... O andjele, zovem te ja...svake noci, svakog jutra bez tebe necu...doziveti novo sutra.. umirem ti zlato moje...moja dusa sada vene, zato sto si otisao...daleko od mene!!!

петак

E tako!

Ja neću da odrastem,
da budem velika
i da znam
šta muči odrasle i
šta njihovi uzdasi znače,
hoću da volim samo
mamu, tatu, brata i kolače.
Bojim se da se zaljubim
a moja mu ljubav malo znači
e, neću sad ni da se ljubim,
bolje da mi se na usnama
mrve kolači.

среда

Spavaj maleno moje,tebe cuva srce moje. Kad je hladno moja ce te ljubav grejatii,i ako si daleko od mene i nikad te necu videti..........leptir.
Zelela sam da budem VATRA a ti si rekao Budi VODA I bila sam IZVOR Zelela sam da budem OBLAK rekao si Opasno je leteti HODAJ I bila sam KORAK Zelela sam da budem PESMA Pesma je za slavuje Budi REC rekao si I bila sam AZBUKA Zelela sam da budem SAN Odmahnuo si rukom i rekao Ne,snovi su varljivi I PROBUDIO si me.....:( **********Secanja su najlepsi trenuci u zivotu... dolaze da te podsete na nesto...najlepse... zato mi ne zameri sto te se setim... tebi ne moze da smeta ali meni puno znaci...:)

Ti i JA

Zaboli me do smrti kad oboje smo ljuti, kad zavrsimo dvoboj i koplja bacimo. Ti i JA, ko i uvek gluhi na izvinjenja, kad nema poverenja sve bitke gubimo. Zaboli me do smrti kad slusalica cuti, i tisina svoje pesme odsvira. Svako u svom uglu,i bolu za kolena se drzi, i ko duze izdrzi, a da "Izvini" ne kaze. Samo ti i ja do izdaha, dva veterana, nisu nam strana cutanja. Samo ti i ja bez predaha, kad ponos uzme sve u svoje ruke i ubije ljubav iz PONOSA. -leptirici-

Истакнути пост

Nisam ja za ovaj svet 🙄