уторак

Sunset

I didn’t ask for it to be over. But then again I didn’t ask for it to begin. For that’s the way it is with life, as some of the most beautiful days come completely by chance. But even the most beautiful days eventually have their sunset.

понедељак

Srce malo

Predajem ti ovo srce malo,
isprekidano,povredjeno,
ali ipak zna da voli...
Čuvaj ga u zagrljaju svome,
hrani ga toplinom svojom,
večno ću živeti tako...
Nikada nemoj da bude samo,
onda je usamljeno i bledo,
neka zauvek ostane kod tebe,
jer ti si vlasnik moje ljubavi iskrene...
Ja ću te čuvati večno medju zvezdama,
onda kada vratiš mi srce
volet ću te kao nov,
jer si izlečila njegove muke..

Javi mi

 
  Napravila sam ovaj blog da se podsetim da štogod se dogodi u životu, neko će te i dalje voleti.

Stvari ne idu uvek onako kako želiš - zeznut ces se, ljudi će vikati na tebe, izgubiti ćeš nešto ili nekog do čega ti je jako stalo, osetiti bol za koju si mislio da je ne možeš podneti... ali bez obzira na sve, uvek je pokraj tebe neko kome je stalo do tebe, molim te ne zaboravi to.
A ako stvarno misliš da te niko ne voli, javi mi i zagrlicu te :))

Krivo je more



Ovo su trenuci kada tisina postaje glasnija od bilo kog zvuka i preti da mi zaglusi i ono
malo razuma koji je ostao posle tebe.
A bio si sve , pa čak i ono sto nisam htela. Trčala sam kao usplahirena
kosuta na svaki susret sa tobom, saplitala se u žurbi da se susretnem sa sjajem iluzije koja je
obasjavala moj život. Gubila tlo pod nogama, a ti me čekao da ti padnem u zagrljaj. Kupala se u
plavetnilu tvojih očiju. Otkud sad taj pakleni oganj u njima...
Sećam se... staro vino, brod koji se lagano nise pod
igrom talasa... neizbrisivi otisci sećanja, poput pečata u vosku. Pogledi kojima se me milovao i
otvarao neke nove horizonte, zamisljena želja nasred reke i potajni strah da se neće ostvariti. Ali
jeste...
Ponekad se treba čuvati svojih želja, sto ih vise želite, to je brzi vas put u sunovrat. Naginjem
se nad usnulim licem malog andjela, ravnomerno dise neopterećen nepravdama ovog sveta,
plačem, ali u sebi, ne želim da  ga probudim, a kroz izmaglicu ispraćam sve ono sto smo bili i mogli

  da budemo, a nismo znali... ili nismo dovoljno želeli...

Nemir

Zasto mi je odjednom ovaj dan postao besmislen...zbog svega sto si mi rekao... ma, sve to sam
znala, bio si iskren, hvala ti... ali zasto ja ipak želim da predjem reku, iako znam da će me taj
prelazak umoriti, a dolazak na drugu stranu dokrajčiti. Sta to postoji u čoveku da želi da se uveri,
iako mu je u dubini duse jasno kakav je ishod. Ili misli da će ga bas on promeniti, snagom volje,
ljubavi ili čega god. A rekla sam neći ni da probam.... i jos uvek to mislim, a opet, dan je poprimio
neku sumračno bolnu boju kada sam shvatila da sam definitivno odlučila da ću ostati sa ove strane

reke. Zasto boli ako sam sigurna u svoj izbor ??? Ili, ipak nisam...

Tako blizu a tako daleko.

Nismo se tražili.
Samo smo se nasli.
A sad tako nadjeni
kao da opet tražimo...
Možda je to smisao ljubavi.
Ta lepota neizvesnosti.
Čekanje na nedočekano,
nalaženje u beznadju,
grljenja bez zagrljaja,
prožimanje u mislima,
i spoznaja da smo tu negde...
Tako blizu
A tako daleko.

San

Sunce moje lepo, znas li da sam te sanjala... toliko sam se molila za to, i .... dolazis nasmejan,
prodornog pogleda koji dopire do mog najdaljeg sećanja... sećanja na tebe.
U tom snu nema nikakvih prepreka nasoj ljubavi, sve teče, klizi, kao voda kroz prste, nista ne
zapinje , nema stega koje nameće razum... sve sam bespomoćnija pred tvojom ljubavlju, ovo je
mesto gde me nećes otresti kao pahulju sa kaputa i reći mi nisam ja za tebe...
Na javi ti nisam odgovorila, evo sad mogu, želim... volim te, ne znam kako, ne znam zasto, ne znam
kako je moguće, ali volim, i kroz tu ljubav ja bolim samu sebe...
Privijam se uz tebe, osećam tvoj dah i svu silinu čežnje čuvane danima.... nema nikoga, sami u
svojoj strasti i trenucima apsolutnog pripadanja. Molim te, obećaj mi nesto, neka ovo bude nase
mesto,
ovi snovi, tu ćemo se sretati, ne moras da se najavis, lepo obučes, ponesi samo dobru volju i mrvicu
večnosti, biće dovoljno, znas gde sam, čuvam ti mesto na uzglavlju nade...

субота

Ne vredi plakati


Nije ovo varka


Umisljeni Napoleon!!!

Kolebala sam se da li da ovo sto sam pronasla na Google,predstavim i vama,mozda ste i sami procitali,mozda se ne slazete sa ovim sto pise.Odlucite vi,a meni ne zamerite!

Zivot u Libiji pod Gadafijem DIKTATOROM :
1. Beskamatni krediti u toku studija ;
2. Prima se prosečna plata za to zanimanje ako ne nađeš posao nakon završenog fakulteta ;
3. Država plaća kao da radiš u struci ;
4. Po stupanju u bračnu zajednicu država poklanja stan ili kuću ;
5. Kupovina vozola po fabričkoj ceni ;
6. Libija ne duguje nikome ni centa ;
7. Besplatno zdravstvo i obrazovanje ;
8. 25% ljudi visoko obrazovano ;
9. 40 hlebova košta 0.15$ ;
10. Cena benzina 12 rsd/litar ;
11. Libijci ne placaju nikakve rezijske troskove (struja, telefon, voda i sl.) ;
12. Svaki Libijac koji napuni 18 godina dobija stan od drzave ;
13. Skoro i da nema nezaposlenih ;
14. Sve teške poslove rade strani radnici ukljucujuci i Srbe ;
15. Svaki Libijac ima pravo da se leci o tročku drzave bilo gde u svetu ;
16. Svaki Libijac ima pravo da studira gde hoce a ima ih i u Srbiji ;
17. Svaki student ima placen stan, hranu, skolarinu, knjige, automobil i mesecni dzeparac od 2500 evra . #

Upitajte se da li bi vise voleli da zivite u takvoj diktaturi ili u ovakvoj demokratiji kakva je u Srbiji!!!!
Ljudi ga vole,cene i stite svojim telima i zivotima.Ali kao u svakom zitu ima kukolja,odnosno ima onih koji ce i rodjenu majku prodati zarad licne koristi,za saku prljavih americkih dolara!!!
U Libiji je isti csenario kao sto je bio 1999g.u Srbiji,isti copir svetskih hijena kidise na mnogo slabije od sebe sa jednim ciljem,da ga opljacka i opustosi!!!
Njih nije briga za civile niti oni znaju sta je humanost!!!
Obama bi trebalo da vrati Nobelovu nagradu za mir,a onaj francuski pajac moze da pobije pola Libijskog naroda,nece porasti ni milimetar.
Ostace upamcen kao zli i iskompleksirani kepec i umisljeni Napoleon!!!

DUSU TI NEDAM

Evo ti ruka dusmanine,
ako ce me to pred bogom spasiti,
Evo...i ruku cu da ti pruzam.
Stavimo pred nas i lazi i istine
Pa da skratimo put mrznji.
Ja necu da ga produzim.

Evo ti hleba krvnice.
Neka ga moja deca sa tvojom podele.
Zar moja deca da odrastaju
slusajuci tvoju kako cice.
Bogu su mila nasa pomirenja
A ne polja smrti na kojima glad nice.

Lek ti evo ljudski izrode
pa pomogni nekom ko je na umoru.
Nebi li bolest na radost okrenuo.
Pa sebe cu ostaviti bez i kapi vode
ako ce ti to za lek biti.
Bog je ljubav i za prijatelja
i za neprijatelja pokrenuo.

Ali ti nedam ni jedan kamen sa Kosovskih polja,
Pa da je manji i od bozura koji nice.
Sve na svetoj zemlji mi je za spasenje nevolja
A ti bi i to da mi uzmes nezahvalnice.

E pa dusu ti nedam.

Izbeglica iz besmisla

...:(Pokušavam da pročitam nešto što će skloniti svaku moju suzu sa lica.....ne uspeva mi, postoji toliko nedovršenih i nerazjašnjenih reči..........Bol je sve jači, gubim se u tami,osećam da gubim deo sebe, da gubim njega......tuzan...Pitam se gde sam pogrešila, uvredila ga rečima ljubavi:( uplašila strašću, opekla ga usnama!? Zelela sam da mu pričam snove u tami, da ga nezno grlim i ljubim.....Pitam se - 'Da li si stvaran ili prividjenje? Kome sada pripadas? Da li još uvek postojiš za mene ili si samo navika?:( Boze, koliko pogrešnih reči u pravo vreme!? ....Koliko smešnih nadanja pretvorenih u čeznju i bol, a koliko samo ljubavi u meni!...Lutam, trazim smisao u besmislu. Ti si moje sve. Noć, dan, vazduh, moje maleno stvorenje koje pripada nekom drugom..a u mom srcu ostaje zauvek!:( Svake noći si mi u snovima i budim se sa tvojim imenom na usnama....Pogledom trazim te, ali ne vidim te......slomljena od bola i lazi utehu trazim u nekim dalekim svetovima, u svojim snovima, ali bez tvog imena...Pokušavam, ali uzalud. Čak si mi i snove uzeo i zivot u neku sasvim drugu priču pretvorio.....tuzan.

Moje sanjarenje

...Ovim rečima se opraštam od tebe. Ali nemoj ih čitati znam da nećes razumeti*** 
 Zvezde obasjavaju mrak, ulepšavaju nebo, daju svetlu notu mojim snovima... Noć je tako tiha, idealna za sanjarenje. Vazduhom se širi neki lepi, meni odnekud već poznat miris....Opija me! I tako opijena, tonem u zanos ove noćne čarolije. . . Večeras stvaram svoju bajku Bajku sa srećnim početkom, bajku sa srećnim junacima. Bajku bez kraja. Večeras dušo zaustavljam vreme...Laganim koracima slobodno sam ušetala u jedan mali predeo svoje duše, protkan ljubavlju, čvrstim emocijama, čeznjom, pa i iluzijama...Tu se glasno čuje 'muzika duše' tu sve lebdi od veselja. Tu je sve u boji sunca. Tu sam ja u ulozi čuvara... Pazljivo bdim nad svojim snovima. Čuvam ih....Sećanja su neizbezna jer ja tako hoću. Lepa su i ja ih volim i negujem ih kao još neprocvalu ruzu... Sve ono što je bilo, uvek će postojati, ali negde duboko u mojim sada već pomalo uspavanim mislima.Ne zelim da zaboravim i ne treba da zaboravim. On je moja inspiracija za kreiranje još lepsih snova. Negujem ono što imam, radujem se onom što će tek biti...U toj svojoj bajci ja imam i ulogu gospodara. Gospodarim svojim snovima koji zaista imaju neku posebnu snagu, nedodirljivi su i stvarni......Neki jak, čudan bol oduzeo je moje nedosanjane snove ovih dana Osećam opet onaj miris daljine, koji me obuzima nekontrolisano i nosi čak i ne slutim gde. Nisam za ljude, suvišna sam i sama sebi.... ......Tonem negde duboko, u more svojih davno isplakanih suza......Više ih nemam, a htela bih. Bar to, kad već niša više nemam. Možda bi mi sa njima bilo lakše....Mozda!?...Ne znam, ništa više ne znam ni gde sam, ni ko sam, ni ima li me uopšte... ..Prekasno je za bilo kakva pitanja. Odgovora nikad nema.... Izgubljeno je sve, sve osim sećanja, koja više i nisu tako lepa jer bude nepozeljnu tugu i otimaju moj osmeh pa mi postaje potpuno stran, neprepoznatljiv....I ja postajem neprepoznatljiva drugima neprepoznatljiva ali ne i sebi, jer odlično znam te svoje trenutke slabosti....Uništavaju me ali prolaze.....Odlazim polako, tiho, nečujno....Možda ovaj put bez povratka Sad sam sigurna da sam sve to samo sanjala.

четвртак

Kockice trotoara

"Bila je najnežnija osoba koju sam ikad znao.Jako me je volela,znam.Toliko se plašila da me ne izgubi,a nikada me nije držala za ruku da ne odem.Šetajući ulicom pažljivo je gledala ispred sebe i nisam znao što tako lepo ima u kockicama trotoara osim što sam ih ja slagao i što je ona to znala."

Moderna devojka

Moderna devojka ljubi kroz zube.
Ne nosi gacice ispod mini suknje.
Moderna devojka ne misli o njemu.
Ona poklanja grudi i kosu vetru.

Moderna devojka lenjo stoji na prozoru.
Gleda nehajno niz ulicu, pljucka na noc.
Moderna devojka nikada
Ne telefonira njemu.

Moderna devojka ne vidi nikog.
Ona nokautira pogledom.
Ona mrvi na dlanovima neznost.

Moderna devojka sedi cvrsto na zemlji
Na cvrstom i zategnutom dupetu.
Moderna devojka ne prepoznaje mirise suparnica.
Ona ne strahuje od prevare i druge zene.

Moderna devojka ume da ne vidi.
Ume da ne misli, ume da ne cuje.
Modernu devojku poklanjam njemu.

On je takodje moderan muskarac.
A ja sam neka starovremena,
Arhivski uzorak.

Sa usnama sto se smeju veri i nadi,
Sa telom koje bi samo neznost da mami.
Ja sam devojka koja ne ume da ceka
Ulizujuci se mudro obmani, lazi.

Ja sam devojka koja bi da se ljubi,
Koja bi da misli, da se smeje,
Devojka koja trazi nekog sebi slicnog
Koji ce umeti da je oseti i vidi,
Bez zelje da je od glave do pete promeni.
Ukratko ja sam antimoderna.

Volim da pisem ljubavna pisma.
Jos vise da ih citam.
Ali nikad ih ne dobijam.
Zato ih sama sebi saljem i izmisljam.
Pa se topim od milja
Kao sladoled na suncu, dok ih citam.
Mozda sam ja caknuta.

Ali ja umem da glumim modernu devojku.
I uglavnom svi i misle da sam moderna.
I mogu iz dana u dan da menjam tip, kostim za mimikriju,
i da nateram sebe da budem srecna.

Ja sam devojka za muskarca uramljenog
U sredinu stare retusirane slike,
Za belosvetsku muskarcinu koji je jak
Kao grom i lekovit kao melem.
I koji nikad ne odasilje otrovne strele,
Vec igra pikado sa vremenom i
Koji se smeje, smeje, smeje.

Ponoc je odavno prosla.
Osecam hladan miris zore.
A  ja jos cekam da pojavi se
ovaj moj moderni muskarac.
Da pogleda me blago moderno,
Blago podatno.
I da mu se siroko osmehnem.

Pored njega, znam, bicu usamljena
Bas kao i ove noci
Dok slusam o njegovim podvizima,
O uspehu, o neprijateljima, i preprekama,
Uz veliku sansu da i sama postanem moderna
I za ljubav blago, koketno nezainteresovana.

Staromodna cura

Ja sam staromodna cura
Volim kuce prizemljuse krastavih zidova
Sa dvoristima krcatim starudijama,
Umesto oblakodera i apartmana
U kojima se budim i spavam.
Muskatle u prozorima i u loncima na tufne
Vise volim od imitacija, od vestaka..
Ja sam staromodna cura
Sto vise voli vespe umesto automobila.
Tandrkanje tramvaja i kloparanje parnjace,
Vise od zvizduka mlaznjaka.
Puteljke umesto avenija i bulevara,
Kojima moje potpetice odzvanjaju.
Ja sam staromodna cura
Sto voli miris opranog vesa
Koga vetar naduvava
Do moga lica, preko moga nosa
I sve ono sto veje iz predhodnog zivota.
Ja sam staromodna cura
Jos slusam longplejke i tipkam Oliveti,
Govorim hvala, izvinite, molim.
Volim da mi dasa pripali cigaretu
Otvori vrata, pridrzi kaput, primakne stolicu,
Da me svlaci krpicu po krpicu.
Ja sam staromodna cura
Sto voli kic scene sa zalascima sunca,
Modne zurnale i porodicne albume,
Od okretnih igara "stiskavac" jedino razumem.
Ja sam staromodna cura,
Ne zujim i ne skitaram kojekuda,
U kuci drezdim povazdan,
Ko glineni cup suseci se na promaji
Samoce i zadovoljstava,
Mamurna od snova.
Ja sam staromodna cura
O ljubavi i strasti malo sta znam
Devicijeg srca rodjena udovica,
Pod cijim nogama zivot kulja
Kao para iz sahta
Koju zaobilazim brzim koracima.
Ja sam staromodna cura
Ne kupujem po snizenoj ceni
Ni osmehe ni svilu.
Ne nosim mini suknje i dekoltee,
Bilo bi to lako oruzje za nekog
Ko je nameran da osvaja bez.

Ja sam staromodna cura
Sto se kuvam u sopstvenom loncu
Marke hocu- necu.
Kao kerusa sama lizem sopstvene rane,
Umreti skoro necu.
Ja sam staromodna cura
Niti psujem, niti zvocam, niti besnim,
Mozete me mazati na hleb.
Al s medom se uvek dobije malo otrova,
Ljubavi u smrtonosnim dozama.
Ja sam staromodna cura
Zuljas me kao nova cipela
Koju moram izuti, promeniti,
Za jednog udobnog ko patika
Ili razgazenog ko susetkina sandala.
Ja sam staromodna cura
Dobra sam prema muskarcima,
Kao prema onim koji se plase mraka,
Lifta i prelaska ulice van pesackog prelaza.
Sa njima volim da idem u bioskop
I gledam nove filmove na stari nacin,
Iz zadnjeg reda bioskopske polutame,
Dok mi odabrani zavlace ruku ispod suknje.

Ja sam staromodna cura,
Drevna ko Kartagina,
Minimalno ostecena zubom vremena.
Muzejski komad koga nema na aukciji.
Pipanje nije dozvoljeno.
Uzmi ili ostavi.

Bila jednom jedna zemlja.....


... na brdovitom Balkanu. Zemlja k’o zemlja, nije bila loša. Šta više, bila je veoma lepa. Skladna kombinacija ravnice i strmina, prelepih zelenih polja i sivih opasnih stena. Ta zemlja, Srbija, bila je isprepletana divnim rekama koje su je činile još veličanstvenijom. Praktično ništa u toj zemlji nije bilo loše. Rodno tle, pogodna klima, ma – geografski raj, maltene. Međutim, postojalo je tu nešto što nije bilo dobro (Ima nečeg trulog...), a to je bio njen narod.
Godinama su se „vadili“ na to da su takvi jer su 500 godina proveli pod ropstvom Osmanske imperije ali su i taj argument izbacili iz rečnika kada su čuli da Turci svoj zakasneli napredak pravdaju time da su pet vekova izgubili na Srbima.
Srbi se često dure i govore da bi oni bili neuporedivo bolji da se njihova malena Srbija nalazi negde drugde. Ovako, na raskrsnici kontinenata i svetova, kažu – stvorena je za osvajanja i ratove.
Mali srpski narod nije ni bio svestan da za njih takve nisu krivi ni Turci ni geografski položaj, već oni sami. Nisu hteli da postanu bolji, bili su preponosni i zadrti, bili su omađijani.
Sada ću vam, draga deco, pričati malo o njima.
U Srbiji je bila veoma poštovana jedna „pevačica“ po imenu JK. Bila je do te mere poštovana da su Grci svoj glavni grad i svoju boginju mudrosti nazvali po njenoj kćeri Atini, a boginju trijumfa i pobede po njenoj drugoj kćeri – Niki. Svetom kola urbana legenda da se po malenoj Niki nazvala i čuvena fabrika sportske opreme – Nike. Ta žena, JK, bila je toliko popularna da je petnaestogodišnji Kristijan Pučijašević skalpelom na nadlanici leve ruke urezao njene inicijale. Mladi Kristijan je o JK govorio: „Srećan sam jer postojim, što mogu da se radujem svakom novom danu. Srećan sam jer se 17. avgusta 1978. godine rodila najveća balkanska zvezda - JK Tošić i što ova zemlja ima nekoga čiju muziku treba slušati, nekoga ko je prelep i ko je pravi showman. Što bi ona rekla – ŽIVOT JE LEP.“
Srpska omladina bila je veoma čudna. Dok su, primera radi, mađarska deca izlazila po pozorištima, srpska dečurlija se provodila po splavovima i klubovima. Devojčice od 16-17 godina izgledale su kao ocvale žene, imale su seksualno iskustvo jednako prosečnih francuskih prostitutki i time su se veoma ponosile.
Mladići, za razliku od svojih vršnjaka širom sveta, šetali su ’utoke i
kajle’ (prim. prev. – ’utoke’ su pištolji, a ’kajle’ – debeli zlatni lanci), oblačili su trenerke i nosili su Air Max patike. Išli su po utakmicama i tukli se (međusobno a i sa policijom), a neretko su završavali u bolnicama, sa noževima u srcu. I dečaci i devojčice bili su skloni alkoholu i narkoticima, nesvesni da tako srljaju u propast.

U Srbiji su i poznati ljudi bili čudni.


Bivše manekenke su se bogatile krađom sopstvenih fondova za borbu protiv kancera. „Nevini, nedpomitljivi“ lekari su od svojih bednih plata uspevali da školuju decu u privatnim gimnazijama, u kojima je jedna školska godina plaćana 6000€. Skupštinski poslanici su, na zasedanja parlamenta, dolazili pijani, gađali se cipelama i polivali jedni druge vodom. Manekeni su ubijali pevačice. Pevačice su tražile asistente po
reality show-ovima i zamerale mladim devojkama to što im je lak na noktima ispucao. Političari su bili IZRAZITO zanimljivi. Neki su bili neobavešteni, neki su bili narkomani,neki su želeli da pokore ceo Balkan a neki su gajili čudne naklonosti ka žirafama. Selili su Rome levo-desno, gradili klimave mostove (starije od starih), krpili rupe na putevima i plaćali sami sebe bogato. Bilo je i žena u politici, svakako. One su nosile MiuMiu cipele, draftovale su rezolucije i bile su ujedane od strane uličnih pasa.

Bilo je ’biznismena’ (prim. prev. – na srpskom, ljudi koji su bespravno prisvajali novac i koristili ga u svrhe ličnog bogaćenja i idiozitma). Oni su bili bogati i opasni. Gradili su tržne centre i pretvarali se da brinu o svom narodu, dok su im zavlačili ruke duboko u džepove.


Oh, nemojte misliti da su svi Srbi bili loši i čudni. Nisu! Bilo je tu divnih ljudi, koji su želeli da poprave stanje u svojoj Srbiji i da svoju lepu zemlju nagrade nekim lepšim i boljim narodom. Narodom kakav je zaslužila. Šta je bilo sa njima, pitate!? Pa ništa... Sagoreli su u svojim željama i nadama. O njima malo ko govori, oni su žrtve vremena, žrtve zla i kao takvi – ne spominju se. Nikada.

Pitate se šta je na kraju bilo sa Srbijom?! Srbije više nema, deco. Ona je bila baš ovde, na ovom tlu na kome mi sada učimo o njenoj istoriji. Jednog dana, potomak čuvenog Marka Porcija Katona lupio je pesnicom o sto i rekao: „Serbia delenda est“. Tog popodneva, Srbija je razrušena. Zemlja je preorana i posuta morskom soli.

уторак

Želim

Želim
da me saslušaš bez osuđivanja.
Želim tvoje mišljenje, a ne tvoj savjet.
Želim da mi vjeruješ bez ikakvih očekivanja.
Želim da mi pomogneš, a ne da odlučuješ umjesto mene.
...Želim da brineš o meni, a da me ne gušiš.
ŽELIM DA VIDIŠ MENE, A NE SEBE U MENI.
Želim da me zagrliš, a ne da me udaviš.
Želim da me ohrabruješ, a ne da me opterećuješ.
Želim da me podržavaš, ali bez crnih slutnji.
Želim da me zaštitiš bez laži.
Želim da mi se približiš bez nametanja.
Želim da znaš sve što ne voliš o meni, a ipak da to prihvatiš bez želje da me mijenjaš.
Želim da znaš da svakoga dana možeš računati na mene…
Bezuslovno.

Horhe Bukaj

Zaustavite zemlju





eh,da...ova planeta ide u nepoznatom pravcu......Moji su bili ona generacija koja je slušala ploče, bila u izvidjačima i presovala cvece i Boze svetlucavi staniol bonbona u knjizi Pola Elijara...Moji roditelji su bili generacija koja je slušala Toma Dzonsa, Pola Enku, Peta Bunu i Pleterse. Ćale je kevi ostavljao poljsko cveće na prozoru. I ona ga je čekala, kao što niko nikoga čekati nije znao.... To su bile te godine. Kada nas još nije bilo. Ni u najavi.  Ni u sjaju oka. Kada je u celom kvartu bio samo jedan televizor i zestoki Zorz Stanković. Sve ostalo je bilo po jusu....Rodili smo se i preživljavali iako naše mame nisu išle na 3d ultrazvuk. Radjale su sa 22 i nisu bile depresivne i nisu brinule da li će im deca ići u privatne ili drzavne škole. Nisu ni očekivale čudo. Išle su napred i na drugarske večere.. Oblačili smo se u Kluzu. Dobijale su karanfile za Dan zena. Nisu postojale pampers pelene i ulošci sa krilcima. Mazale su nokte sedefnim lakom i nosile mindjuše na klipsu.... Umele su da rastegnu mesečnu platu do prvog....Imale su u ormanu garderobu koju su čuvale za svečane prilike. I uvek su nešto čuvale za tamo neke dane, posebne. Očevi su radili do tri i obavezno spavali posle ručka. Služili vojsku godinu dana, pisali čeznjiva pisma i tetovirali JNA,na mišicama....A sve duševne i telesne bolesti lečili univerzalnim lekom šljivovicom Koristile su se i platnene maramice, muške karirane i zenske sa cvecem. Minival je na velika vrata stigao u naš grad. Vijagra nije postojala. U sedam i petnaest počinjali su crtići....A nedeljom pre podne domaći filmovi i Muzički tobogan. Nosili smo frotirske pidzame, potkošulje, farmerke na tregere, majice sa Sandokanom  i hulahopke. Mazali usta grozdjanom mašću. Navijali za Brus Lija...Postojali su samo vučjaci, koker španijeli i pekinezeri po parkovima. Stjuardese su bile najtlepše devojke iz kraja. Bilo je nepristojno zvati telefonom izmedju tri i pet. Rodjendane smo slavili po kućama, sa malim sendvićima sa praškom šunkom, kačkavaljem i kiselim krastavcicima!...Nalivali smo se koktom, i jupijem. Cmok, čoko-moko, i onaj u čašici jeli smo bez brige da li su pravljeni od punomasnog mleka ili ne. Navijali smo za štrumpfove i mrzeli Gargamela. Gledali Smogovce i Opstanak. Smejali se Beniju Hilu i Šojiću. Nije bilo kateringa. Hepeninga. Bar-kodova...Za razliku polova nismo saznali na forumima.Imali smo Dečje novine iz Gornje Milanovca i Tik-tak. Sa mamama nismo pričali o seksu, a knjige o seksualnom vaspitanju su nam pod obavezno uvaljivali profesori iz biologije, koji su imali dil sa prodavcima.....Pravili smo sendviće za uzinu. Čitali Politikin zabavnik. Oblačili papirnu Lu. Sakupljali sličice Sara Kej i Tarzana. Tukli smo se i svadjali. Bili šminkeri i pankeri.....Roditelji nisu angazovali advokate i optuzivali profesore za verbalni delikt i pedofiliju. Plata je stizala na vreme. Nismo imali plejstejšne, video igrice, ni sto televiziskih kanala. Imali smo Bolji zivot, Dinastiju i Sever i jug. Drti densing i Futluz...Nismo imali mobilne, čet rumove, nevladine organizacije... Imali smo stripove, upisivali smo se jedni drugima u spomenare i izostavljali stranu na kojoj je trebalo da napišemo ime simpatije.Igrali smo se po parkovima, peli po drvećima i padali. Nismo imali solarijume i frenč manikir. Reklama za zastavu 101 glasila je - Savremeno, snazno, startno i komforno vozilo sa petoro vrata. Vozili smo se bez onih dodatnih sedišta za decu, bez sigurnosnih pojaseva, zvakali smo bazooka žvake, kuvalo se sa vegetom, jeli smo šampite i ajmokac.....Čekali u idiotskim redovima da bismo ušli u prvi Metkdonalds.Viski se otvarao za specijalne prilike. Gledali smo zajedno Kviskoteku, slušali noćni program na radiju, prepričavali knjige Agate Kristi, mislili da smo postali mnogo mudri čitanjem Hesea....a i Majkl Dzekson je tada bio crnac.Nisam patetična, samo.....eto porodična slika nešto kao mama, tata, pas, al bez kravate. Nostalgija mi prodje kroz glavu. Za čim?.....bombona 505 sa crtom i zuti stojadin.....Pre nego što bude kasno, ljubazno bih zamolila - Planeto, stani, ja silazim, ako moze.

понедељак

Ti si Muškarac, a Ja sam Žena!


Ja sam žena lavica i ratnica, gorska vila, pahulja i kraljica. Sve istovremeno! Ja sam hrpa suprotnosti, kumulativno i pojedinačno. Ja sam sve ono što si sanjao, ali verovao da je nemoguće pomiriti u postojanju jednog tela i duše, jednog bića. Ja sam žena iz tvojih snova, a nisam san. Ja sam stvarna, od krvi i mesa, sa svim svojim manama i vrlinama, i hodam javom svaki dan u nadi da ćeš me prepoznati.

Ja nisam stara, ali sam staromodna. Upravo zbog toga, dosta mi je ovih pomodarskih muškića, kvazi muškaraca. I ovih što hodaju bez pameti nabildanih mišica s trbuhom od pločica. Ovih bez manira, pa čak i bez osnovnog kućnog odgoja. Dosta mi je filozofa i razno raznih mudrijaša koji bi svoju fizičku kržljavost kompenzirali isključivo bildanjem sivih stanica i pljujući po svemu ostalome. Meni treba neko ko će me na rukama moći nositi doslovno, a ne samo na jeziku figurativno.


Istovremeno treba mi neko za koga reč "dzentleman" nije tek jedna od reči engleskog jezika ili još gore, tek skup, samo za publiku, izvežbanih radnji i pokreta. (Uvijek će mi više značiti kad mi iz ljubavi i poštovanja kaput pridržiš u kućnom hodniku gde to osim vešalice niko neće ni videti, nego pred gomilom ispred garderobe pozorista. Iako ću ti, skoro jednako, zameriti oboje, ako to ne učiniš.) Treba mi neko u čijim venama je dzentlmenstvo optimalno izmešano s muževnošću i njima se kreće sasvim prirodno baš kao i eritrociti i leukociti, dajući njihovu vlasniku moć ležernog vladanja manirima i snagu muškosti, istovremeno.


Treba mi neko ko će razumeti izgovorenu reč i misao. I ne samo to, nego neko ko će znati čitati i slušati između redova, pogotovo onda kad je to više nego važno i potrebno. Neko ko će znati reći taman onoliko koliko treba i iz koga neću morati čupati svaku svakcatu reč. S druge strane to je neko s kim mogu komunicirati i cuteci, već samo bivajući u istom prostoru. Neko ko će mi dodirom reći stotinu reči i u čijem oku ću pročitati hiljade nikome do tad ispričanih priča. Da, to je on Muškarac u celosti, u svim aspektima svoga bića. To tražim i ne prihvaćam nikakav poluproizvod.


Moje ti se reči čine okrutnima ili barem previše zahtevnima? Misliš da sam gruba, egoistična i hladno proračunata? Ne! Nisam! Možda samo malo brutalno iskrena . U stvari, štedim vreme koje se danas uobičajeno troši na lamentaciju dobro upakiranih praznih prica i niceg konkretno. A ja, ja želim vrlo konkretnog čoveka i muškarca.


Uostalom ni ti ne želiš da ja budem trokrilna ormarka (jer ne tražiš regal za spavaću il' dnevnu sobu). Ne želiš ni da sam anoreksična..... strasilo pobeglo iz obližnjeg vinograda, jednako kao niti glupa guska zalutala u magli ili kokos sto kljuca zbog kljucanja, a ne zato što je ugledala zrno. I Ti očekuješ da dođem kao žena u svoj punini toga značenja, i sa svim obilježjima i karakteristikama što čine pojam ženstvenosti. Zar ne?!


Tako i ja želim kompletnog muškarca u svoj njegovoj muževnosti. I nije me briga koliko njih i ko sve će reći da živim u pogrešnom vremenu i budna sanjam gajeći iluzije, jer takvi ne hodaju zemljom. Jednostavno, nije me briga, jer oni ne znaju da taj Moj Čovek, jedan i jedini, negde postoji, samo što ja još ne znam gde tacno.


Dosta mi je
fake macho mana što beže još pre pojave prve prepreke. Dosta onih hibridnih hrabrica, a u stvari bezkičmenih poslušnika i dodvorica što zaklon traže zbog pucnja prstima. Dosta mi šupljih hvalisavaca, moćnika bez kulture i pameti, jednako kao i velikih tajkuna i poduzetnika što nemaju ni za kafu. Da, rekoh već, staromodna sam. I ne, nisam ni lenja, ni nesposobna, ni skrta, ni egoistična, i nije da ne želim i ne znam pomoći. Ali, ovo ovako više neću, ni slučajno, ni zabunom. Dosta mi je! Ta, Ja sam Žena!

I nije da nemam za kavu. Imam i za kavu, i za večeru i za krstarenje po Pacifiku, ali nije na meni da plaćam. Ja sam Žena!

I nije da ne znam odšarafiti i zašarafiti sijalicu, zabiti ekser, promeniti gumu na autu, staviti lance za sneg ili čak nacepati drva. Znam sve to, ali neću, jer nije na meni. Ja sam žensko!
I nije da ne znam i ne mogu nositi probleme i svoje i njegove, i s posla i još od pola komsiluka. Znam i mogu. I ne samo nositi nego i rešiti. Ali, neću! Ne više! To je njegov posao. Možda njegov i Božiji?! Ne znam, briga me! Ali, ne moj!
Ja sam Žena!


On treba nositi i moje i svoje brige. Ne i od pola komsiluka, ali Naše da. On je taj koji će me u čelo poljubiti dok mi govori:
"Ne brini ljubavi, ja ću to rešiti."
  On je taj što će me potom dlanom po dupetu nežno pljesnuti, samo da odagna moje sumnje, bojazan i sve tamne sene, jer kroz taj gest, i u vragolastom sjaju njegova oka, ja ću tada znati pročitati: "Ne brini mila, zbog tebe malim prstom lijeve noge, onako usput, i carstva bih rušio!" I on će to znati i učiniti, a ja ću ga dočekati s osmehom i bogato nagraditi onako kako samo Žena to zna i može.

I nije da nemam novaca. Imam i za struju, i za vodu, i za mobilni  telefon, i za parfem, i za cipele i za novi auto, ali nije na meni da na to trošim. Na meni je da gradom prošetam cipele visokih potpetica koje sam kupila onim novcima što mi ostavljaš za "nek' mi se nađe". Na meni je da ih pokažem priateljici kad budemo sedele na kafi, i to onako ženstveno podižući nogu i zavrtivši stopalom kako samo ja to znam. Tako da ako slučajno budeš prolazio i video taj gest, ne mogneš odoleti već ćeš uskipelom strašću gonjen morat uleteti, uz neku pricu od stola me oteti, do toaleta kafića me odvesti, snažno uza zid pritisnuti i strastveno obljubiti. A ja ću, sretna i zadovoljna, istom žestinom ti uzvraćati i samo se smeškati, jer...

Ti si Muškarac, a Ja sam Žena!

 
A ti, ako to ne možeš shvatiti i prihvatiti, onda to nisi Ti! Jer samo Ti ćeš znati da sam to Ja, Žena sa veliko "Ž"! Pitanje je samo hoćeš li imati hrabrosti za mene?! A trebao bi, ako si ti Ti!

 
-- Na Muškarcu je, a to si Ti da nosi i moje, i svoje, i naše brige, bilo koje, bilo kakve i bilo kolike. Ne na meni, Ja sam Žena!
I da znaš, i na meni je težak i velik zadatak. Možda najteži?! 
Na meni je, naime, da budem Tvoja i samo Tvoja, i samim tim, na meni je da Te učinim sretnim... Sretnim Muškarcem!
(A Ti, Ti najbolje znaš da biti ta i takva Žena... Tvoja Žena, ni najmanje nije lak i jednostavan
zadatak!) 

Dopusti mi

Dopusti mi da te gledam, ma koliko god trajalo...
Dopusti mi da cutim u tvojoj prisutnosti...
Dopusti da uživam gledajući kako me gledaš,
pa čak i onda kad budem okrenuta na drugu stranu,
tek osečajući kako ti pogled klizi mojim leđima...


Dopusti mi da budem gorda i ponosna, ali
dopusti mi ponekad da budem nespretna i plaha...
Dopusti da prošetam cvetnim proplancima tvoje duše,
da osetim pod bosim nogama sve bedeme tvoje kako se ruše...

Dopusti da budem nema i nezaustavljivo brbljava, jednako...

Dopusti mi da budem devojčica i žena, istovremeno...
Dopusti mi da ti nezno na uho šapućem,
ali ti nemoj biti bena , već poslušaj što ti govorim...

Ne hodaj mi za petama, ali ne puštaj me samu...

Dopusti mi krila širiti i nebom leteti i
ja ću uvek, k'o verna jastrebica samo na tvoje rame sleteti...

Dopusti mi da te dodirujem nežno i polako,

ponekad možda drhtavo, brzo i nestrpljivo...
Dopusti mi da te dotaknem kad god to poželim i ma gde god bili...
Dopusti mi da uživam u tvojim dodirima,
u tvojoj muževnoj snazi i nežnostima jednako...

Dopusti mi da saznam koliko me ljubiš i poštuješ...

Dopusti mi da osetim koliko me želiš...
Dopusti da se privinem uz tebe i da te se ne mogu nasititi...
Dopusti da osetim kako me ispijaš polako i sa žudnjom i
dopusti mi da saznam kako je tvoja žeđ zamnom neunistiva...

Dopusti mi...

Dopusti mi all of you...
I učini me sretnom... Sretnom Ženom...

Molim Te...

Neke vode

Neke vode jednostavno teku, brzo i nezaustavljivo, a opet lako i meko...
Neke plime dižu se neočekivano i brzo...
Na mestim gde ih uopse nismo očekivali...
Na način na koji nismo ni znali ni verovali da postoje i da su moguće...
I preplavljuju nas...

Postoji dah koji iznenada osetiš na vratu, iako u prostoru sediš sam...

Toliko topao i snažan da se poželiš okrenuti iako znaš da nikoga nema...
Postoji dodir, nežan i blag kao pero, koji te kroz daljinu uspeva dosegnuti...
Postoji (po)ljubac što ti se kroz neobičnu igru elektrona uspe nežno na obraz utisnuti...
I zagrljaj od hiljadu reči postoji...

Vizionar

Postoje osećaji koji se ne daju opisati...
Postoje stvari koje se ne daju objasniti...
Postoje čuda koja se događaju...
Postoje nemogući spojevi koji, tek pod rukom velikih čarobnjaka i vizionara bez granica, dobijaju sasvim novu formu, istom tad otkrivajući koliko su prekrasni...

Onaj sjaj

Ne,ne tražim puno od tebe a opet mi se čini kao da je svaki moj pokušaj teži no stene da pomeram.
Sasvim obično stalo mi je.U vidu osmeha,pogleda,dodira,slatkog rešenja jednačine.
Ispada kao da sam nezasita.Neumerena.Da tražim snove neostvarljive.
Ponekada jedino želim da te dodirnem.Da se uverim da si stvaran.Da postojiš.Da te nisam umislila željama niti isklesala rečenicama.
Gledam nemoćno u dane koji prolaze.
U svakom si ti,smešiš se.Kao nekakav vilenjak,duh iz lampe.
Zauzimaš vešto prostor pločnika nedelja.Smešiš se dok pogledom razmahujem oblake.Ćutiš onda kada htela bih ti otkriti sve tajne.
Posmatraš iz prikrajka.Kao da je za tebe sve ovo samo smešna igra.Traćenje vremena.Rekvizit za opstanak.
A tako bih ti slatko pričala dodirima.Iskazala sve misli moje koje kuju se u meni čini se vekovima.
Tako bih ti rado uskočila u san.Potpuno ga protresla.Ostavila na svoj način traga.
Nemoj da puštaš minute da izmiču,vajaj me u njemu,piši našom pričom prošlost slatku
Pokloni sebi nešto čega ćeš se sećati kroz neko vreme
Nešto što će u tebi oživeti nemirne snove
Zavodnica,nisam ja nikakva zavodnica
Blesava romantičarka koja polako gubi sopstvenu titulu
Čežnja tvoja koja ti se svake noći probija kroz mesečinu
Spetljana devojčica pod tvoga oka prismotrom
Ja,samo ja,prava ja,dok sam sa tobom
I opet čini se kao da tražim sva bogatstva sveta
Da razmestim zvezde ne bi li pisale drugačiju sudbinu
Kao da želim da pišemo uzdasima novo svetsko čudo
Ne,ništa od toga ne želim ja

Samo da ...
Dok ćutimo osetimo jedno drugo svim svojim čulima
I opet hvatam sebe kako vijam tvoje misli
Umotavam nago telo svilenim prekrivačima
Shvataš li da najlepše je kada ćutimo jedno pokraj drugo
Uvijeni požudnim satima
Lica nam kao platno ne ispunjeno bojama
Niti tuga
Niti usiljeni osmesi
Samo onaj sajaj u očima koji prkosi svim silama sveta
Onaj sjaj ,koji nam daje dokaz postojanja....
Koji čini...nas

Rastanak

Neki ljudi jednostavno uđu u tvoj život bez pitanja.
I ti ih zavoliš.. za tako kratko vreme.
I posle neki odlaze, i ti patiš, dok je njima sasvim svejedno.

Znam da ces razumeti

Danas ti ostavljam samo cutanje….
Promrzlim prstima prelazim preko tvoga lica, sve jedno je, i onako neces osetiti hladnicu, to je samo slika, porcelanska slika.
Nekada sam ti nemo pricala, dugo, do iznemoglosti, slagala reci u recenice verovala da razumes. I znam da si razumeo, prepoznavao si boju moje nemosti, i tebi je bilo smesno moje “R”, koje nikada nisam znala da izgovorim.
Stezala bih te tad, jako, jako, ljubila te trepuske sto stizale su do vrhova obraza,lagala da je ceo svet tvoj, da osvajaces sve sto dodirnes pogledom, lagala o snovima koji nikad nece biti sanjani i sama verovala u te lazi.
Pricala o putevima, ubedjujuci sebe, iako sam znala da ni jednim nikada neces krociti.
A sta je bio jedan premaleni korak….
Odveo te, tamo gde putevi ne obecavaju susret, ili bar ne ovde, tamo gde kocije bez konja jure...
Gde zvona zvone bez zvonara……..Tamo gde se leti bez krila….
Tamo, tamo gde se sresti moramo bar jos jednom.
Danas ti ostavljam cutanje, jer …zasta rec….
Danas ti ostavljam cutanjei znam…znam da ces razumeti.

za sve Vas,mile moje..

 E pa ovako...ovo je za sve Vas,mile moje...
Romantika je past tens,zar ne?Danas se drugacije zivi i dise...Lepo je mastati barem...
Danas je nazalost sve manje onih koji umeju da pisu,pevaju i vole.Bolno su u manjini,frajeri koji umeju da ti zavrte pamet jednom jedinom recenicom.Sve vise je balvana koji jeftinim forama pokusavaju da dobiju ni manje ni vise nego njeno velicanstvo - LJUBAV.
Cini mi se da mnogi veruju da proverena formula glasi - cvece, vecera, svece...Neprevazidjeni metod osvajanja njenog srca!!!Naravno,sa ukusom crnog vina...i sto je najbolje,prolazi vec generacijama...
    Drage moje,koliko ste puta cule  glupe i uzasno isprazne recenice.Startovanje neoriginalno i beskrajno dosadno...Evo male liste najljigavijih iskaza smekera u akciji,po misljenju zaljubljenika u lepe recenice...
  -Cini mi se da se odnekud poznajemo???
  -Zasto je tako lepa dama sama???
  -Jel' ti tata lopov?Kako je onda ukrao zvezde sa neba i stavio ih u tvoje oci???
  

    I sta odgovoriti...bas me zanima...Da li se smeskati,treptati i odmeriti ga,da se uveris ima li makar talenata za druge stvari.Da li pristati?Ili je i vama pun nos neoriginala...

Ko uspe da pronadje kljucnu rec,njegove smo,glasi sifra.Jer kako se ono kaze "muskarci gledaju,zene slusaju"...A sta je magicna formula????
EEE....to moraju sami da otkriju...Jer nije gust ako im bas sve otkrijemo.Ako je od neke pomoci,tu svakako ne spada nastavak top -liste jeftinih fora.
  -Samo cemo se maziti,majke mi.
  -Hocemo na kafu?
Potom sledi treca faza...
  -Koliko si ih imala pre mene?
  -Ti si drugi....xe xe (o zenskim fintama u nekom sledecem blogu...)

Ti se ludo na kraju zaljubis,poverujes,a on u medjuvremenu uleti u cetvrtu misticnu etapu.
  -Nije do tebe,ja sam problem.
  -Treba mi malo vremena da razmislim o svemu.
I na koncu:
  -"ZAUVEK CES IMATI POSEBNO MESTO U MOM SRCU"

Cica-mica i gotova prica.Minus deset poena za neoriginalnost.Uaaaaaaa za otrcane fore....!!!!!!!!!!!!!!!
A da...i da ne zaboravim klasiku...SMS poruke sa smajlicima i tuzicima...Danas je to najromanticniji gest svakog muskarca...


P.s."Ako nista...mozda sam nekom dala ideju u kom pravcu da krene...Samo napred...preostali romantici...ZNAM DA VAS IMA JOS UVEK!!!!!!

Nije tesko biti fin...

Dobar dan. Izvolite. Hvala. Molim. Nema na čemu. Do viđenja, vrlo ste ljubazni. Stvarno, bre, nije teško biti fin. Samo ima jedna caka, nije teško biti fin znači još nešto. U Srbiji. Ne znam za druge, a nešto me ovih dana drugi ni ne zanimaju. U Srbiji pridev fin/a ima mnogo značenja. On je fin nekad znači on ćuti i sve sluša. Ona je fina znači ne zamera se. On je fin, ne pita ništa i radi šta mu se kaže, neće mnogo da se "petlja". Ona je fina, samo se smeška, razvlači dok priča i sa svima je u dobrim odnosima. Pa, realno gledajući, nije teško biti fin. E, pa ja neću lako, hoću teško. Neću tako da budem fina. Ne ćutim i ne slušam sve. O, da i te kako se "petljam" kada treba nešto da uradim. Fina lica te gledaju, ćute, smeškaju se. Slože se oko svega sa vama, nisu problematični. Hoće oni da potvrde da je 1+1=3. Nikakav problem. Fini su. Problematični su oni  "nefini", oni se ne slažu sa svim. Nezgodno je samo, što i oni kažu dobar dan, izvolite, hvala, nema na čemu, a idu čak dotle da ustupe mesto u autobusu ili propuste  nekog u redu. Lako se infiltriraju među fine, na prvi pogled. Drugi ih odaje i tu postaje teško. Najviše za njih same. Možda je biti "nefin" teže, ali je lepše. Birajte. Možete da budete fini. Lakše je. Izvolite. Hvala što čitate moje skribomanisanje. Vrlo ste ljubazni. Do viđenja.

Slatke Internet laži…

U modernoj kompjuterskoj eri, kada sve veći broj ljudi postaje korisnik komunikacije putem društvenih mreža, foruma i čet soba, mnogo je lakše sakriti stvarne podatke o sebi i predstaviti se kao skoro pa savršena ličnost. Saznajte najčešće neistine koje tokom virtuelnog muvanja o sebi iznose žene, a koje muškarci….       
Putem portala BeautifulPeople.com na temu naizgled sitnih Internet laži anketirano je hiljadu singl odraslih ispitanika oba pola. Među najčešćih deset neistina nalaze se izjave o poznanstvu sa nekom slavnom ličnošću i foliranje da je osoba zaposlena u filmskoj industriji, a ništa ne zaostaju ni tvrdnje o stečenoj visokoškolskoj diplomi.
Kako prenosi list Telegraf, dame tokom ćaskanja sa frajerom koga su upoznale preko neta najčešće lažu o svom izgledu, dok muškarci sebe gledaju da predstave u boljem svetlu kada su u pitanju njihove osvajačke sposobnosti.
Prema rezultatima istraživanja, ispostavilo se da su tipovi veći lažovi od cica i najćešće ne daju tačne podatke o tome koliko su visoki, koliko teški, a često umeju da prikriju i svoje godište. Više od četrdeset procenata njih priznalo je da je, želeći da svoj posao učine zanimljivijim, lagalo o tome koliko zarađuje, dok svega 33 procenata dama pribegava istoj vrsti laži. Otkriveno je da žene najčešće lažu o veličini svojih grudi, ali i o tome koga poznaju iz javnog života. Najčešća laž koju žene govore muškarcima je podatak o težini, dok muškarci najčešće zaobilaze istinu o svom poslu.
Istraživanje je pokazalo da veliki broj ljudi zaista vjeruje da je sve što korisnici društvene mreže napišu zapravo istina. Manji deo njih svestan je mogućnosti da druga strana ulepšava stvarnost jednako koliko i oni.
- Online dating industija je poput minskog polja sačinjenog od ljudi koji sebe predstavljaju u lažnom svetlu. Može vam se desiti da se dogovorite za viđanje s nekim i budete ubeđeni da je ta osoba na sastanak poslala svog brata ili sestru. Posle ovoga, do drugog dejta retko kad dođe – rekao je direktor mreže BeautifulPeople namenjene ljudima koji poseduju privlačniji fizički izgled.
Oko 53 odsto Amerikanaca priznalo je da su lagali o sebi, a isto je učinilo i 44 procenata Britanaca. No, što su ljudi stariji, to manje lažu o svojim godinama i zaradi. Ili makar to manje priznaju…

Evo spiska deset najćešćih tema o kojima lažu muškarci:
1. posao
2. visina
3. težina
4. fizički izgled
5. novac
6. položaj na poslovnoj lestvici
7. zanimljivost posla kojim se bave
8. celebrity poznanstvo
9. nivo stečenog obrazovanja
10. rad u filmskoj industriji.
Žene najčešće zaobilaze istinu kada treba da daju odgovore na neka od ovih pitanja:
1. težina
2. godište
3. izgled
4. visina
5. novac
6. veličina grudi
7. glamurozna profesija
8. celebrity poznanstvo
9. nivo stečenog obrazovanja
10. zanimljivost posla kojim se bave
Da li ste nekada doživeli da se vaša Internet simpatija predstavila u potpuno lažnom svetlu? Koji podatak o sebi biste vi prikrili?
                                                                                                               

Sajber SINJORINE

Jedni nemaju talenat za virtuelno,drugi su ozbiljno navuceni www,dok se treci samo povremeno kace na mrezu.Svi ti maj spejsovi,fejsbukovi,haj fajovi,srbiankafei,cetovanja....jasan su dokaz da je internet najgusca mreza usamljenih ljudi.Cemu izlasci,trosenje love i benzina kada mozes da sedis u svojoj sobici i volis.Tamo nekoga ili vise njih.Ajmooooooo, sinjorineeeeee,misheve u ruke klik-klik-klik do muza i sigurnog,pardon NAJsigurnijeg sexa....
ponekad vam deluje da grad spava...ma to vam se samo ucinilo...Sljaka  se  nocas i te kako...sajber sinjorine su u akciji,pletu mrezu klik-klik  radom....traze muzeve i avanture...Klikom do muza dakle,jednostavno i lako.Kupovina iz fotelje sistem.Zvuci krajnje jednostavno.Ali,kako to stvarno ide.Okacis sliku,pa izvol'te,javite se.Odmah.Dewojka po meri.Dot per inc.Fino kropovana.Ne moras da se sredjujes,feniras,depiliras,oblacis...na slici si,bez brige,remek-delo!Picnes svoju fotku ili bilo ciju i stavis na net.Izlog je naravno,dostupan supermenima,betmenima,herojima ulice,pametnim,sa sirokim ramenima,svima koji su spremni da vole i budu voljeni,nepusacima sa belim zubima,uspesnim muskarcima koji eto,bas tebe cekaju!!!
   Nevidljive niti privlace milione ljude.Spajaju se lezerno uz pomoc interneta...Lepo,ti pijuckash rashladjeno picence,razgacena,bez sminke,surfujesh...Kad,u tvoju mrezu zapetlja se ,ni manje ni vise nego muz...Okej,preterujem,potencijalni muz...Ima onih koji kazu da su na mrezi sve sami perverznjaci(a pronashao si se aaa???he he), a iam i onih koji kazu da su upoznali puno finog sveta....
    Internet je ipak cudo....ne znam samo sta bi rekle iscezle civilizacije...Ewo i zasto,ne moras ni ime da mu kazes,smislish neki aj-di....a mozes da praktikujes i siguran sex na tom velikom popristu strasti.Kazu da se to zove sajber sex i da ne mozes da zatrudnis,ali mozes da postanes zavisnik...Valjda ti tada monitor postaje uzbudljiviji od samog dodira....Tada postajes svet virtuelnih tripova,gde ti nisi ti,a on nije on.Sve je kao.Za ovu avanturu ti je neophodan komp i puno puno slobodnog vremena...]
   Zamishljam scenu- baka,koja je bila riba i po,dve hiljade i neke,prica svojim zbunjenim unucicama sa svemirskim cipovima u glavicama:

     "Vans apon a tajm...vasa baka je...prvi kompjuter kupila zajedno sa deckom.lapo-lapo(pola pola).Iako sam bila protivnik tog cuda,neki dasa koji tajnu zna je zbudzio memorijsku,graficku,hard,sve gigabajte,podesio pop3,http i dao mi brosuricu za pocetnike. Komp,to cudo od tehnike,stajalo je u mojoj sobi.I ja sam ga isprva posmatrala....Decko je s vremena na vreme slao biografiju u beli svet.
Secam se svog prvog catovanja sa nekom domacicom iz Australije i onog prvog uzbudjenja kad sam sa rodjacima u Italiji pricala i gledala ih preko onog mesindzera....eeeee,deco moja...To su bila vremena romantike...Secam se kad sam upoznala vaseg deku.Bila je vrela noc avgustovska.Sedela sam u svojo sobici i nesto cackala po netu.Imala sam profil na fejsbuku,ili kako se ono bese zvase,kad,klikne me neki tip san snova....Samo nekoliko opcija delilo me je od srece...Dilit...ignor....dilit....ignor...svetlucali su u mraku...a ja sam kliknula na Aksept.Ostalo je sve istorija koju bih ponekad,da mogu,restartovala...
Dve unucice,sa cipovima u glavicama,elektronskim glasom rekoshe- "o ce-mu ba-ba ti........"


p.s. Verujem da se mnogo vas pronaslo u bar jednoj recenici ovog teksta koji je pre svega trebao da bude smeshan...

Zivot nema reprizu

.........Mudrost Život nema reprizu, naoko jednostavnu, mogu praktikovati svi. I oni koji rade od devet do pet. I oni bez para. I oni koji su zadremali pa nisu stigli da sidju na stanici na kojoj je izašla, lično sreća. A to da je moguće odvojiti se od plana i programa, obično shvatiš kada osetiš ukus kajanja, kada nešto nisi uradio jer ti je ponestalo hrabrosti, kada si na kraju rečenice dopisao tri tačke. Kada je nedorečeno, neobojeno, neispinjeno, neistrčano... u tvom rečniku izgovoreno mnogo više puta nego - sad il nikad, sve i odmah.
Svako ima svoju skicu života koju nosi u nekom džepu. Fajter će ti portučiti - isprsi se! Uzmi! Ne robuj! Ne truj dušu! Ne grickaj dane kao miš...Baba iz vica što me uvek zasmeje do suza , na samrti priznaje da jedino žali što je u životu davala samo onima koji su tražili. Filozof će ovu rečenicu odbraniti sa Carpe diem, jednim okom zagledan u smisao, a drugim u prolaznost. I sve to presečeno crnim vinom. I Baja Mali Knindža, pronašla sam na netu, ima nešto u ritmu svojih brzih nogu, na tu temu - Naš je život samo varka, ima lažni sjaj, taman misliš ljubav žarka, ono dodje kraj, Zato me ljubi, ne misli na krizu, jedino život nema reprizu..........

Tra lalala......A ti, kako ti živuš svoju premijeru? Dali se već spremaš da uradiš nešto neponovljivo. Nezaboravno. Legendarno, za svoju dušu.... Jer, verujmi, svet ti ništa neće pokloniti. šapnuo mi jedan jednom. Ako hoćeš život, ukradi ga.....

Molitva

Negde su ljudi srećni
a negde nisu
neki su nam daleki
a neki blizu




Negde se ljudi vole
a negde grizu
neki su nam rod
a neki nisu


Pomolimo se
u ovom času
za sve znane i neznane
gde god da su


Možda im molitva naša
ponovo želju okrepi
da za trenutak lepi
uvek vredi živeti

Ko dva lista zuta

Na poslednjoj grani
krošnje već ogolele
već danima sami
dva lista žuta
na kraju puta
ćute i žute

Nikada bliži
nežno su se stisli
jedno uz drugo
i kao da znaju
da neće još dugo
tiho se opraštaju

Teško mi je i da pomislim
na dane
kad su bili zaljubljeni
i zeleni
jer toliko su slični
i tebi i meni

Milan Višnjić

четвртак

Zakon zivota!!!!!!!

Neki dečak je hodao uz obalu reke i ugledao je krokodila zapletenog u mrežu. Krokodil mu reče: Smiluj mi se i oslobodi me. Možda izgledam strašno, ali znaš, to nije moja krivica. Takav sam stvoren. Ali, kakav god bio moj izgled, ipak imam majčinsko srce. Došao sam jutros ovamo u potrazi za hranom za svoje mlade i ulovio sam se u ovoj zamci. Dečak reče: Ah, kad bi ti došao pomoći ti bi me zgrabio i ubio. Krokodil odvrati: Zar misliš da bi to učinio svojem dobročinitelju i osloboditelju? I tako je krokodil uverio dečaka da ga oslobodi iz mreže, i dok ga je dečak oslobađao krokodil ga zgrabi. Ulovljen u krokodilove ralje dečak reče: Tako mi dakle vraćaš za moje dobročinstvo? Krokodil reče: Nije to ništa lično, sinko. Takav je svet, takav je zakon života.
Dečak se nije složio pa mu krokodil reče: Želiš li možda nekoga pitati da proveriš? Dečak ugleda pticu koja je sedela na obližnjem drvetu pa je upita: Ptico, govori li krokodil istinu? Ptica reče: Krokodil je u pravu. Pogledaj mene. Jednog sam se dana vraćala kući s hranom za svoje mlade ptiće. Zamisli moj užas kad sam ugledala zmiju kako puzi uz stablo ravno prema mojem gnezdu. Bila sam potpuno bespomoćna. Zmija je proždirala moje mlade jednog po jednog. Vrištala sam i vikala ali ništa nije koristilo. Krokodil je u pravu, to je zakon života, takav je svet. Vidiš? reče krokodil. Ali dečak reče: Daj da pitam još nekog. Krokodil reče: U redu. Hajde, pitaj. Jedan stari magarac prolazio je uz obalu reke. Magarče! , reče dečak, Evo šta krokodil kaže. Je li u pravu? Magarac reče: Krokodil je potpuno u pravu. Pogledaj mene. Radio sam i robovao svojem gospodaru celi svoj život, a jedva da mi je davao dovoljno da preživim. Sada kada sam star i beskoristan, pustio me je s uzde, i sada lutam po džungli čekajući da me zaskoči kakva divlja zver i privede mi život kraju. Krokodil je u pravu, to je zakon života, takav je svet.
Vidiš? , reče krokodil, Idemo! Dečak reče: Daj mi još jednu priliku, zadnju priliku. Dopusti mi da pitam još nekog stvora. Seti se kako sam dobar bio prema tebi. I krokodil reče: Dobro. Tvoja zadnja prilika. Dečak ugleda kunića koji je onuda prolazio pa ga upita: Kuniću, jel' krokodil u pravu? Kunić sedne i reče krokodilu: Zar si to zaista rekao? Krokodil reče: Jesam. Čekaj malo., reče kunić, Morat ćemo to raspraviti. Dobro., reče krokodil. Ali kunić reče: Kako ćemo raspravljati kad imaš dečaka u ustima? Pusti ga. I on bi takođe trebao sudelovati u raspravi. Krokodil reče: Stvarno si pametan. Pobeći će mi čim ga pustim. Kunić odvrati: Mislio sam da si razumniji. Ako pokuša pobeći, možeš ga ubiti jednim udarcem svojega repa. U redu., reče krokodil i pusti dečaka. Čim ga je krokodil pustio, kunić poviče: Beži! I dečak pobeže i spasi se. Kunić tada reče dečaku: Sigurno voliš krokodilovo meso, a i ljudi iz tvog sela sigurno bi voleli dobar obrok. Nisi oslobodio krokodila do kraja. Veći deo njegovog tela još je uvek zamotan u mreži. Idi u svoje selo i dovedi sav narod, pa pripremite gozbu. I dečak učini tačno tako. Ode u svoje selo i pozove sav narod.Došli su sa sekirama, kolocima i kopljima, i ubiše krokodila. Došao je i dečakov pas, i kad je vidio kunića, stao ga je juriti, i zadavi ga. Dečak je stigao prekasno, i kad je video kako kunić umire, reče: Krokodil je bio u pravu.
Takav je svet, takav je zakon života.


Ja sam....

ja sam sve ono sto sanjas...ja sam ono cemu se nadas...
ja sam ono sto moze da ti kaze sto ti niko nije nikad rekao...niti ce...
ja sam ono sto moze da uradi za tebe sto niko nikad nije niti ce...
ja sam ono...sto mozes da volis...
ja sam ono sto mozes da mrzis najvise na svetu...
ja sam ono sto moze da te voli...ali nikad nece da te mrzii...
ja sam ono sto moze da ti zivot ucini lepsim....
ja sam ono sto moze da ti zivot upropasti...
ja sam sve ono sto ti zelis da budem...
neki ljudi koji me znaju misle ovako nesto o meni...

dok ja mislim da sam ja vuk... cim god da me hranis...
ja cu gledati u sumu... Wink
jer ja sam sretan samo tamo gde ja zelim da budem i skim zelim tu da budem... 

уторак

Nick

 Nick je ono što ti misliš o sebi, dok je nadimak ono što obično jesi, sviđalo se to tebi ili ne.

Koliko smo srećni!

Žalimo se kad nemamo kredita – neko ni nema kompjuter!!:( Žalimo se kad nemamo ništa NOVO da obučemo – neko nema ŠTA da obuče!!:( Dok jedemo kiflu i ispadne nam, odmah je bacimo – neko to izvadi iz kante i slasno pojede!!:( Dok smo tužni jer smo ostavljeni, prevareni – neko je tužan jer je gladan i bolestan!!:( Zapravo, ni ne shvatamo koliko smo srećni!:)

недеља

Iluzija

Spaziše avatare,
ona njegov, on njen.
Začara ga njezin pogled
onako polusnen.
Ma, to je žena moga života,
da je ne spazih na avataru
bila bi božja greota.
Kroz njenu glavu
protrča misao kako
bi bilo šteta
da nije ugledala
taj osmeh sa interneta.
I nastadoše muke slatke,
porukice dražesne, kratke,
još poneki smajli
vatru potpiruje
nešto poput strasti
iz njih navaljuje
Zaključiše oboje:
prava je ovo stvar
što ne izmisliše ranije
internet bar.
Predlože da se sretnu u javi.
Ona namesti osmeh kao
Mona Lizin pravi.
A on tek; pomisli isti sam
onaj Stalone,
samo to nikada nisu
primetile one....

U uglu kafea
dva ko pokisla bića,
nije im ni do razgovora
a kamo li do pića.
Kakav pogled - pomisli on,
što nije kao na avataru snen,
i zažali što je u sliku tek bio
zaljubljen.
I njoj je bilo već dosta svega
gde od svih tolikih avatara
da spazi njega.
U istom trenu
ista im misao
kroz glavu preleti;
što li izmislili internet,
bože sveti.
  

Stara klupa

Sedim sama na staroj klupi,dok stari hrast grane njise,
i nosi reci srca moga...............................................
NEMOGU,NEMOGU SAMA VISE.


Utisa se korak i poslednjeg prolaznika,i ceo park obavi tama,
a stari hrast tiho prosaputa.........................................
SAMA SI SADA SAMA.


Ustajem lagano sa stare klupe,htela bi kuci poci,
a stari hrast oped prosaputa....................................
OSTANI MOZDA CE DOCI..tuzan.

Ljubav

Besmisleno je mrzeti sve ruze........JER SI SE OGREBAO NA JEDAN TRN,
Odustati od svojih snova....JER SE JEDAN NIJE OSTVARIO,
Odustati od svojih napora....JER JE JEDAN BIO UZALUDAN,
Okriviti sve prijatelje.....JER TE JEDAN IZNEVERIO,
Ne verovati u ljubav....JER TI JE NEKO BIO NEVERAN,ILI TI NIJE UZVRATIO LJUBAV.
ODBACITI SVAKU MOGUCNOST DA BUDES SRECAN,JER NISI USPEO U PRVOM POKUSAJU..rose.

..S Tugom jednostavno treba umeti...

...S Tugom jednostavno treba umeti... Tuga je kao starica koja prodaje karanfile po kafanama, samo se uporno moraš praviti da je ne primecuješ pa ce se kad tad okrenuti i otici, iako ti se u prvi mah cini da ce zauvek cvileti kraj stola... I pazi... Pokloniš li joj samo mrvicu paznje, nece se smiriti dok ti ne uvali citavu korpu... I onda si gotov... Jer Tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih musterija... I nikad te vise nece zaobici..I kada pozelis plakati, ti se nasmej...I kada osecas da se lomis, ti pogledaj visoko...I kad vidis da ti sreca odlazi, ti stavi zivot na kocku...I kada vidis da gaze po tebi, ti se digni s poda... I kada vidis da ljubav odlazi, ti je pusti da ide...Zivot te nece maziti... Ne dopusti da budes lutka, ne dopusti da ljudi kazu da si bila kukavica jer to bi bilo kao da se nisi ni rodila... Digni glavu visoko, nasmej se tuzi, suzama prkosno pogledaj gore... I sto god te u zivotu ceka, ti budi svoja...

Pepeljuga

Ja sam zena u godinama - ujutru izgledam kao ustipak, u podne kao rosa, u cetiri kao krpa, a uvece kao Pepeljuga. U ponoc sve nestaje, pa iz pocetka. Srecom, pa uvek postoji pocetak..srca. :)

Истакнути пост

Nisam ja za ovaj svet 🙄